Politički uslovi u Južnoj Americi su
poljuljani. Ovih dana skoro iz svake zemlje, praktično ni iz čega,
dolaze izvještaja o neredima i protestima. Pored Brazila i
Venecuele, koji su od prije poznati kao vruće tačke, Argentina,
Čile, Bolivija i Ekvador su slijedeće četiri zemlje koje se
suočavaju sa unutrašnjim političkim problemima. Razloga je mnogo.
Iako se može činiti da se situacija
istodobno pogoršala na cijelom kontinentu, razlozi koji su doveli do
nereda su specifični za svaku zemlju i prilikom detaljnije analize,
potpuno različiti.
Ako postoji zajednički nazivnik, onda
je to ovisnost o jednoj ili o nekoliko sirovina. Ako cijene na
svjetskom tržištu padnu, one često povlače cijelu ekonomiju tih
zemalja za sobom.
Brazil i Venecuela su taj pad doživjeli
2013. godine s naftom, a Bolivija sa prirodnim plinom. Pedro Costa iz
Leibniz-Instituta za globalne i regionalne studije u Hamburgu vidi
drugi razlog. "Velika očekivanja mnogih ljudi koji su doživjeli
prelaz na demokratiju nisu ispunjena. U društvu je ukorijenjena
socijalna nejednakost", kazao je on u intervjuu.
Argentina
Četiri godine je tržišni liberalni
predsjednik Marcelo Macri imao vremena da bogatstvo Argentine okrene
na bolje. Smanjio je subvencije, pokušao sprovesti liberalne reforme
na tržištu, ali, sve je bilo uzalud. Međutim, ionako visok dug,
odveo je u još vrtoglavije visine. Kada je 27. oktobra izgubio na
izborima, novoimenovanom nasljedniku Albertu Ángelu Fernándezu
predao je zemlju na rubu kolapsa i hiperinflacije. Još 2001. godine
Argentina je doživela nacionalni bankrot. S najvećim kreditom kojeg
je Međunarodni monetarni fond ikad odobrio, 57 milijardi dolara,
Macri je želio pomoći Argentini da stane na noge. "Od prije
dvije godine zemlja doživljava ponovnu krizu sa rastućim
siromaštvom (30-35 posto stanovništva), inflacijom (55 posto) i
odlivom deviza", kaže Tobias Boos, južnoamerički stručnjak
iz Odjela za međunarodnu politiku Univerziteta u Beču.
Problemi druge po redu, poslije Brazila
najveće ekonomije u Južnoj Americi mogli bi takođe da se odraze na
susjedne zemlje. Fernández je u izbornoj noći uputio prilično
lijevi pozdrav velikom susjedu, pozivajući na puštanje zatvorenika
na slobodu, također i ljevičarskog bivšeg predsjednika Luiz Inácio
Lula da Silva, skraćeno Lula, na što je desničarski ekstremista
Jair Bolsonaro rekao kako je Argentina "loše odabrala".
Odnos dviju susjednih zemalja nije napet samo na fudbalskom terenu.
Brazil slijedi privredne interese koji su nepovoljniji za Argentinu,
poput smanjenja izvoznih carina za proizvode iz regije Mercosur, što
je Zajednički ekonomski prostor u Južnoj Americi sa zemljama
članicama Argentinom, Brazilom, Paragvajem, Urugvajem i Venezuelom,
koji je trajno suspendiran još od 1. decembraa 2016. godine. "Morate
vidjeti šta će se još događati u budućnosti, kada su dvije
najveće ekonomije već sada pozicionirane kao protivnici", kaže
Boos.
Bolivija
U Boliviji su ekonomski problemi manji,
nego nepravilnosti na izborima prije nekoliko sedmica, koji su
građane Bolivije izveli na ulice. Tamo je Evo Morales, predsjednik
od 2006. godine, četvrti put izabran za predsjednika, iako po
ustavu može imati samo dva mandata. Protivnici Moralesa otvoreno
govore o izbornoj prevari, nakon što se omah nakon prvog kruga
glasanja već proglasio pobjednikom. Za njega je također važan
ishod izbora u Argentini. "To je za njega podrška", kaže
Boos. Argentinski ministar Fernández takođe je govorio o "legitimno
izabranoj vladi Moralesa". Pedro Costa vidi kod Moralesa znake
istrošenosti, "takođe i unutar njegove partije". Nema
odgovarajućeg nasljednika. "Opozicija se takođe radikalizirala
zbog čega je teško naći kompromis."
Ekvador
Činjenica je da su policija i
demonstranti u glavnom gradu Quitou vodili ulične bitke, sa
poginulim i povrijeđenim. To su uglavnom bile posljedice ekonomskih
razloga. Vlada Lenina Morena htjela je od MMF-a uzeti kredit u iznosu
reda milijardi dolara. Za to su im bili postavljeni uslovi: Vlada je
trebala izbrisati subvencije. Uslijedio je generalni štrajk.
"Međutim, uglavnom su smanjene subvencije za dizel gorivo, a za
benzin mnogo manje", kaže Tobias Boos. Skraćivanje subvencija
je pogodilo pretežno siromašne i seljake. Dizel se uglavnom koristi
za vožnju traktora i autobusa u javnom prevozu. Privatni automobili,
koje vozi srednja i viša klasa, sa druge strane, vjerovatno koriste
benzin. Uz to, za vrijeme mandata predsjednika, Moreno je preuzeo
dužnost od Rafaela Correa. Correa se kao Chavez u Venezueli i
Morales u Boliviji smatran progresivnim, ljevičarskim populistom,
dok je Moreno vladinu politiku značajno pomakao udesno.
Čile
Čile je doživljavio možda i
najčudnije izbijanje nasilja - barem površno gledano. Jer, Čile je
od kraja diktature Pinocheta, početkom devedesetih godina prošlog
vijeka, bio južnoamerički model demokratije: stabilna, sa solidnim
ekonomskim rastom. Činilo se da se neoliberalni kurs isplatio. Ono
što je malo tko primijećivao: Nisu svi imali koristi od ekonomskog
rasta. I tek u 2011. godini studenti su izašli na ulice, kako bi
protestirali zbog izjednačavanja uslova i boljeg pristupa
obrazovanju. Sada su se Čileanci ponovo vratili na ulice. "Protesti
su reakcija na represiju države", objašnjava Pedro Costa. Iako
je predsjednik Sebastián Piñera uspio malo smiriti situaciju, pošto
je obećao da će povećati penzije, odrediti minimalnu platu i
poboljšati pristup zdravstvenom sistemu, što su mjere vrijedne oko
milijardu eura, situacija je i dalje ostala nervozna. "Malo se
ohladilo, ali to ne znači da politika zapravo pravi promjene, tamo
gdje bi ih trebala činiti", oprezan je Costa. Međutim, on nije
optimističan: "Ulica zaista može stvoriti pritisak, ali ne
može donijeti nikakve promjene, što može učiniti samo politička
opozicija." "Izgleda da socijalni poredak u Čileu više ne
funkcioniše", analizira Boos. "Zbog toga su protesti tamo
tako obimni."
Iako se može
činiti da se situacija u Latinskoj i Južnoj Americi pogoršala u
isto vrijeme, razlozi koji su doveli do poremećaja variraju od
zemlje do zemlje, i različiti su, kad se pobliže pogledaju. Ipak,
stručnjaci ukazuju i na nekoliko sličnosti.
A možda ipak postoje neke sličnosti.
Tobias Boos vidi sličnost početne situacije u Ekvadoru i Argentini.
On smatra da su ove zemlje "institucionalno stabilne" u
odnosu na Čile. Dok se o političkoj orijentaciji trenutno razgovara
u Ekvadoru i Argentini, u Čileu se trenutno razgovara o čitavom
političkom sistemu. Zato demonstranti zahtijevaju ustavnu skupštinu
i daju do znanja da samo ostavka ministara Pinera nije dovoljna.
Davanjem sve više i više novih
kredita, MMF je također snosi dio krivice za eskalaciju. Barem za
Argentinu, koja ima snažnu tradiciju uličnih demonstracija, Boos
vidi novu šansu. "Protesti bi mogli pomoći jačanju položaja
Fernándeza u odnosu na MMF." Međutim, okvir ekonomske politike
ionako je već vrlo uzak.
A šta radi najveća zemlja na
kontinentu, Brazil? Ta zemlja je već uveliko prevladala veliki
preokret. U 2013. godini, za vrijeme Kupa konfederacije, bilo je
velikih protesta. U to se vrijeme radilo o rasipanju javnih
sredstava, socijalnoj nejednakosti, lošoj infrastrukturi i rasipanju
novca na stadione i sportske objekte za predstojeće velike događaje.
2016. godine ljevičarska predsjednica Dilma Rousseff smijenjena je
putem državnog udara. kako to mnogi i danas tvrde. Najveći
korupcijski skandal, nazvan Lava Jato, produbio je jaz, a narod se
postavio još više protiv korumpiranih političara, posebno još
uvijek vladajuće radničke stranke PT.
Taj kontrast je iskoristio desničarski
političar Jair Bolsonaro. Predsjednik je od početka 2019. godine.
Njegovi omiljeni neprijatelji su i dalje ljevičari. Ali, u Brazil je
još uvijek daleko od mira. Naučnik Oliver Stünckel iz fondacije
Getúlio Várgas postavio je ovih dana na twitter zanimljivo pitanje:
"Kako bi Bolsonaro reagirao na takve proteste, kakve trenutno
doživljavamo u Čileu?"
Korišteni izvori:
Intervju s Pedrom Kostom iz Leibniz
instituta za globalne i regionalne studije u Hamburgu
Intervju s Tobiasom Boosom,
južnoameričkim stručnjakom sa Odjela za međunarodnu politiku
Univerziteta u Beču.
(web)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen