Julian Lechner, dizajner otkrio je primjenu otpada od ostataka kafe. Procjena je da se svake godine u otpad, na ovaj ili onaj način, baci oko 20 miliona tona ostataka od kafe, samo u Njemačkoj.
Svaki izum ima svoju priču. Nekome ideja za neki pronalazak padne na um dok se tušira, nekome u gužvi i potpunoj galami, a nekome je za to trebala samo jedna pauza za kafu? Tako se desilo kada je Julian Lechner, dok je bio student u Italiji, sjedio je u kafiću, ispijao svoju kafu, i usput ugledao gomile ostataka od kafe u kafiću. I onda mu je na um pala ideja: Zašto se od toga materijala ne bi mogla napraviti šoljica za kafu?
Sedam godina kasnije, Julian je sjedio u kafiću, nije više bio student. Tom prilikom dvije stvari nisu bile iste kao kod prve priče. Kafić je bio u Berlinu, a kafu je pio iz njegovog izuma: šoljica za kafu, koja je bila napravljena od ostataka kafe, kako je to nekada zamislio.
Šoljica je tamno smeđe boje, malo hrapave površine, miriše na kafu, a ostavlja utisak da je napravljena od nekog vještačkog materijala.
Julian Lechner sada prodaje hiljade sličnih šoljica mjesečno, za kafu, espresso ili kapučino. Za tu količinu sakupi oko 300 kilograma ostataka kafe po berlinskim kafićima, osuši i od toga formira oblik šoljica. Njegov start-up osnovao je prije pola godine, a već sada ne može osvojiti broj narudžbi.
Naravno, on nije prvi koji već nešto proizvodi od otpada. Tu su ručne tašne, autogume, bluze, ili štofovi, i dok se sve to nabroji, čovjeku pada na pamet: A da li su nam baš potrebne i šoljice za kafu za kafu?
Međutim, čovjek mora računati i sa nekim egzaktnim podacima. Nakon nafte, kafa je najčešće korištena sirovina na svijetu. Samo protekle godine ubrano je oko 145 miliona vreća kafe, što sa težinom vreće od 60 kilograma iznosi 8,6 milijardi tona kafe.
Podatak za Njemačku, usput rečeno, koja ima oko 80 miliona stanovnika, godišnje se uveze oko 609 hiljada tona kafe. Svake sekunde popije se 2315 šoljica kafe. Zbog toga su ostaci od kafe jedna gigantska količina sirovine, koja najčešće biva previđena. Računa se da je to u Njemačkoj oko 20 miliona tona godišnje.
Julian je prvu šoljicu ispresovao mješajući ostatak kafe sa šećerom. Takva šoljica se rastopila tokom upotrebe. To mu je pomoglo da razmisli o čvršćem materijalu koji bi primjenio u ovu svrhu.
Kafa je tako fin materijal, koji se zagrijan može oblikovati po volji. Dvije godine je radio na pronalasku, dok nije pronašao odgovarajući materijal. U tu svrhu primjenjuje biopolimer, jednu vrstu biološkog vještačkog materijala.
Danas mu 5-6 ljudi sakupljaju ostake kafe svakog jutra i stavljaju na sušenje. U tu svrhu ima dogovor sa pet kafića u Berlinu, koji ostatke kafe sakupljaju u jednu kantu, otprilike 5 kilograma na dan. Presovanje vrši na jednoj specijalnoj mašini, u jednom skladištu, gdje ujedno i pakuje šoljice. Sad za sad, opskrbljuje kafiće sa kojima sarađuje, a od slijedeće godine želi pored šoljica za kafu proizvoditi i šolje za kafu s mlijekom, te posude za „coffee to go“.
A on lično kaže, da sada ne pije toliko puno kafe dnevno, jer, logično, ako je svakodnevno toliko vremena zajedno sa mirisom kafe, nekada prođe volja za kafom.
(izvor:sdz)
Smail Špago
(novasloboda.ba)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen