Stara košćela

Skoro je nevjerovatno koliko emocija može izazvati jedna obična košćela. Iako je od lani nema, iako je na njenom mjestu posađena nova, koja će za 4-5 godina ponovo davati hlad u vrijeme čjetne žege i ćelopeka u Mostaru. A bili smo svjedoci svih događanja kad je stara oboljela košćela morala biti odstranjena, a na istom mjestu posađana nova.
Ponovo se javljaju emocije, kao i ovog puta u pjesmi naše sugrađanke, u toku ljetnih mjeseci, tokom šetnje ulicama našeg grada..

fotosi sa bloga memorylimit...

STARA KOŠĆELA

Boli me praznina i pogled mi para,

jer je na tom mjestu rasla, ta košćela stara.

Od davnina tu smo, u debelom hladu bili

i sa stare česme, hladnu vodu pili.

Više nije tamo, na tom mjestu hlad,

jer je nje´na krošnja doživjela pad.

Prkosila dugo, teškom je životu,

al´ je ljetos doživjela, tu svoju golgotu.

Otiš´o je simbol Feićeve ulice,

ostala je stara česma, bez svoje drugarice.

Na istom su mjestu posadili mladu,

da bi opet Mostarci odmarali, u debelom hladu.

Pržilo je sunce, svaku ganu novu,

odoljeti nije mogla vrelom izazovu.

Feićeva opet osta, bez debelog hlada,

uvela je brzo, ta košćela mlada.

Nek´ nas ova pjesma vraća, u vremena stara,

jer je u njoj kšćela, dragulj od Mostara,

neka svaki stih ima priče svoje,

da smo se pod košćelom, voljeli i nas dvoje.

KATARINA ZOVKO - IŠTUK 

MOSTAR 22. 08. 2015.