Kumra, naša mostarska ptica

(Tekst je prvobitno bio objavljen na portalu Nova Sloboda i na blogu memorylimt.blogger.ba, u maju 2013. godine)

Kumra, naša mostarska ptica

Kumra ili kumrija

Naša, mostarska ptica

Ako oslušnete, pjesma kumre zvučaće vam ovako: ku - kruuu, ku - kruuu, hi -hi, hi, hi. Kuće u Mostaru u staro doba bile su pokrivene kamenim pločama, pa je Mostar još izdaleka izgledao kao kumrino perje. 

„Kumrija je tipična mostarska ptica prenesena u naš grad negdje sa istoka, tu se udomaćila kao u svom zavičajnom mjestu. Bilo je pokušaja da je nasele u druga mjesta, ali bi ona uvijek pobjegla u naš grad. Ovdje je uživala potpuni imunitet, jer u starije vrijeme nije bilo Mostarca koji ti ne bi dao po glavi, ako bi se na nju bacio kamenom ili nečim drugim. Švabe su je za vrijeme Prvog svjetskog rata iz vojničkih motiva bili skoro iskororjenili. Tako je bar izgledalo. Ali, ona se poslije rata opet pojavila i prilično namnožila. I za Drugog svjetskog rata okupatori su je uzeli na nišan, ali je, ipak, spasila sjeme. Sada više ne vjeruje ljudima i ne gnijezdi se po krovovima, nego se skriva u grane čempresa. Neki je stranac davno napravio gornju prispodobu grada sa kumrijinim perjem radi njegovih pločnih kuća, s napomenom da je njegov izgled poremećen novogradnjom pokrivenom  crijepom još u austrijsko vrijeme i više o jednoličnim krovovima i izgledu njegovom nema ni govora”. (iz knjige Huseina Čišića: Postanak i razvoj grada Mostara)

.

.

Kumrija (Streptopelia decaocta) je ptica porijeklom iz Afrike. Ova ptica prijatno pjeva u dva glasa, jedan kratak i naglašen, a drugi dug, u obliku gukanja. Posle pjesme, često slijedi niz zvukova koji su slični čovjekovom smijehu. Ako oslušnete, pjesma kumrije, zvučaće vam ovako: ku - kruuu, ku - kruuu, hi -hi, hi, hi. U našim krajevima kumrija se pojavila u doba turske vladavine, kada je i donijeta. Životni prostor su joj otvoreni, suhi krajevi sa drvećem i grmljem, a i parkovi i vrtovi blizu naselja. Posebno voli da se gnjezdi u naseljenim mestima.

Po veličini je nešto veća od grlice, s kojom je po boji perja vrlo slična. Na gornjem dijelu vrata ima crnu ogrlicu. Leđa su joj siva, a rep sa gornje strane bijel, sa donje strane bijela pera dosežu do pola repa.

Gnijezdi se više puta u godini. Vrlo brzo se razmnožava. Ženka, počev od februara u primitivnom gnijezdu, napravljenom od vrlo malog broja grančica, snese dva bijela sjajna jaja, na kojima naizmjenično leže ona i mužjak 15-17 dana. Hrani se sjemenjem žitarica i drugim otpacima.

Stanište u Mostaru su joj visoka i gusto obrasla stabla čempresa.

Smail Špago

NovaSloboda.ba