Ekocid u zaobalju HE Mostar u Vrapčićima

Autor: Ahmet Kurt

Objavljeno na:  https://izgradnjahemostar.wordpress.com/om/obaveza-izgradnje-bazena-i-sportskog-centra/

Obaveza izgradnje bazena i sportskog centra

Pogled na lijevo zaobalje i odbrambeni nasip sa desne strane akumulacije – put Raštani -Vojno. U daljini se vidi vrh planine Velež. Snimljeno 31. maj 2015.

Dio terena na lijevoj obali (42 ha, markirano zelenom linijom na slici na kraju teksta), na kojem su prije izgradnje HE Mostar bili Hepokovi vinogradi, leži ispod kote normalnog uspora (78,00 m.n.m.). Da bi rse ovaj dio zaštitio od plavljenja izveden je odbrambeni nasip (vidi sliku sa izgradnje i slike snimljene 27. 08. 2015.) duž lijeve obale na dužini od 2065 metara. Pokos prema akumulaciji je u nagibu 1:2, dok je suprotni pokos u veoma blagom nagibu 1: 10 i spaja se sa nasutim površinama u zaobalju. Na ovaj način izbjegava se efekat klasičnog nasipa između zaobalja i akumulacije.  Radi zaštite pokosa nasipa od erozije pod djelovanjem valova i oscilacija nivoa vode izvedena je zaštita betonskim šestougaonim elementima.

Obaveza izgradnje nekakvog bazena za kupanje na ovom prostoru nije postojala ni u jednom dokumentu potrebnom za početak radova. U ta vremena (1980-tih godina) , a i ranije kao argument za potapanje prelijepih kanjona Neretve i njenih pritoka, bila je tvrdnja da će na obalama budućih jezera doći do bujanje turizma sa jedriličarstvom, sportskim ribolovom i slično. Tu se nije nikad spominjalo da vještačka jezera osciliraju, obale su blatnjave i teško pristupačne, a voda mutna i puna alga, vidi slike na kraju članka.

Dodatna teškoća na HE Mostar je činjenica da je šljunkoviti teren u lijevom zaobalju puno porozniji i sa bržim kretanjem vode u podzemlju nego su to istraživanja prije punjenja akumulacije pokazala. Istraživanja i analize radilo je više instituta iz Sarajeva i poslije punjenja akumulacije sve te silne analize pokazale su se kao veliki promašaj.  To se “stručno” prešutkivalo poslije puštanja elektrane u pogon.  Očito je da je vodozaptivne građevine u nasutoj brani i nasipu kao i drenažni cjevovod  trebalo projektovati na drugi način. Taj problem je onemogučio dizanje akumulacije do projektovane kote 78,00 mnm jer u tom slučaju dolazi do plavljenja podruma i temelja okolnih objekata i postrojenja u pamučnoj industriji. Nestajanjem industrije taj probllem nije više tako izražen. Ovo strujanje vode iz akumulacije vjerovatno utiče na nivo podzemnih voda sve do gradskog groblja Sutina. Najnovija istraživanja na terenu su pokazala da se propusnost osnovne sredine lijevog zaobalja kroz koju struji podzemna voda povećava, što se može pripisati erozivnim i sufozivnim procesima. Kratko rečeno voda isplakuje – nosi sitni pijesak.

Niži nivo akumulacije je otežao pristup jezeru, a atraktivnost okolnog prostora se drastično umanjila. Na kraju članka vidi fotografije snimljene 27. 8. 2015.

Hidroelektrane na Neretvi, najviše zahvaljujući Sadiju Čemaloviću, koji je po vokaciji bio urbanista, naručile su od projektne kuće Arhitekt iz Sarajeva urbanistički plan zaobalja HE Mostar, te samoincijativno izgradile betonski bazen – vidi slike na kraju članka. Poslije političkog smjenjivanja Sadija i njegova zatvaranja taj dio je postao “siva zona” i ničije zemljište. Bez ikakvih dozvola počeli su se vršiti iskopi šljunka kao agregat za beton. Kao što se može vidjeti sa Fotografija na kraju članka cijelo područje, kombinacijom ratnog i poratnog bezvlašča, danas je potpuno devastirano i neupotrebljivo i dijelom služi za odlaganje otpadnog materijala. Po mojoj procjeni iskopano je najmanje pola miliona metara kubnih šljunka, pa nasip nema više šta štititi!  I laiku je jasno da izgradnja nekih objekata na tom raskopanom i potopljenom prostoru ne bi bila opravdana, mada se mogu čuti fantastične priče kako će neki englezi ovde praviti rekreacioni centar.

Prostor planiran za rekreacioni centar koristio se i još se koristi kao pozajmište za šljunak. 27/8 2015.

Poslije vađenja šljunka poplavljene rupe služe kao odlagalište otpada. 27/8. 2015.

Slika dovoljno govori – ekocid. 27/8. 2015.

Papir svašta može trpiti, stara je izreka. Kao jedan od argumenata za izgradnje HE Mostara je bio taj da će doći do  razvoja sporta i rekreacije na vještačkom jezeru. U tim elaboratima nikad se nije spominjalo da vještačka jezera osciliraju, obale su blatnjave, a voda mutna i puna algi. Nasip i jezero 27. avgusta 2015.

 Ko bi imao želju da se ovde kupa?

 Bazen kojeg su Hidroelektrane samoincijativno izgradile je danas u fazi propadanja.

Tridesetak godina poslije izgradnje priroda polako , ali sigurno osvaja bazen u kojem nikad nije bilo vode.

Na više mjesta došlo je do ispiranja podloge ispod obložnih prizmi. Bilo bi interesantno istražiti uzrok tome – da li na tim mjestima voda uvire u nasip, ili je do ispiranja došlo strujanjem podzemnih voda iz zaobalja u akumulaciju. Možda je do oštečenja došlo na spojevima tekstilnog filter-platna?

Još jedno oštećenje izazvano strujanjem vode.

 Oštećena obloga nasipa.

42 hektara potpuno devastiranog prostora.

 Mostar, 28.augusta 2015.