Mittwoch, 26. August 2015

Poruka „ulice“: Anonimnusi i grobari idite iz Svetinje!

(tekst je objavljen na pöortalu Nova Sloboda, dana 26.augusta 2015.)

„Rizikujući“ da me anonimnusi iz Upravnog odbora kluba tako svetog imena Velež, proglase „ulicom“, što je njihov manir u ophođenju sa svima koji srcem i dušom vole ROĐENE, a koji im upućuju kritike za njihov nerad, želim im otvoreno poručiti: Idite iz svetinje, jer ste za kratko vrijeme, od kada ste preuzeli vođenje kluba, Velež doveli do samog dna.
Osim što ne znate raditi, jedina ste uprava Svetinje, koja je njegove navijače nazvala „ulicom“. Te iste navijače, koji nemaju posla, ali odvajaju i posljednju marku da bi išli na utakmice i u Mostaru i na gostovanja. Te iste navijače, koji plaču poslije poraza i raduju se pobjedi kao mala djeca. Drznuli ste se toliko da svoju bahatost niste mogli obuzdati i udarili ste prizemno, što je, izgleda, svojstveno vašem bogatstvu i karakteru.
Vi, koji ste potpuni anonimnusi u gradu, poznati samo grupi ljudi koja sve oko sebe gleda kroz napunjeni novčanik, niste ni do koljena prijeratnih članova uprava i predsjednika FK Velež, na čije spominjanje imena treba ustati na noge i nakloniti se.
Treba li objašnjavati ko su Josip-Jole Musa, Sadi-Ćoza Ćemalović, Boris Birjukov, Ismet Kljako, Miroslav Kosjerina, Ismet-Brata Hadžiosmanović, Nedim Vila, Jovo Pištalo… Ovi i mnogi drugi za vas su visine, ljudske i svake druge gromade, koje vi nikada neće dostići bez obzira na debljinu vaših takulina.
Vi ste, svojim ponašanjem, otjerali od kluba njegove legende, koji su svojim igrama, pronijeli slavu Veleža širom Jugoslavije, Evrope i svijeta. Muhamed Mujić-Hamić je zasigurno najbolji fudbaler Veleža, Mostara i Bosne i Hercegovine svih vremena, on je prvi fudbaler iz BiH koji je zaigrao u reprezentaciji Jugoslavije, za koju je odigrao 33 utakmice. Mujić je, 1962. godine, izabran u najbolji tim Svjetskog prvenstva u Čileu. Danas je veliki Hamić teško bolestan, bori se sa životom, a vi se ne udostojite da ga obiđete (siguran sam da ne znate ni gdje živi!), progovorite s njim, poklonite mu dres. NAJVEĆI ništa drugo i ne traži.
Vahid-Vaha Halilhodžić i Džemal-Čorba Hadžiabdić vode selekcije Japana i Iraka. Naravno, niste ste sjetili da ih zovnete kada dođu u Mostar, da im čestitate na tom uspjehu. Ne sjetite se ni da ugostite ni „Princa“ niti „Pantera sa Neretve“, Duška Bajevića i Envera Marića, da ih zamolite za pomoć i savjet. Dođu u Mostar i Semir Tuce, Adnan Međedović, Dragan Meter, Goran Jurić, Ismet Šišić… Ni njih, naravno, ne zovnete.
I bivši predsjednici Veleža Nedim Vila i Jovo Pištalo su nepoželjni u klubu, čijim su uspjesima dali nemjerljiv doprinos.
Nije dobrodošao ni Enes Vukotić, koji je decenijama vodio Veležovu blagajnu.
U klubu nisu dobrodošli ni oni koji na izbornim Skupštinama, a ne po ulici, gledaju vam u lice i govore o vašem neradu. I njih ste svrstali u „ulicu“. A oni su raja, koje „ulica“ cijeni i poznaje, za razliku od vas, koji možete satima ići po gradu, a da se niko za vama ne okrene ili pozdravi.
Rezultat vašeg rada govori sumorna slika: Velež je, poslije pet odigranih kola, pretposljednji na tabeli, bez pobjede i sa samo tri osvojena boda. Zbog slabih rezultata smijenili ste kompletan stručni štab, na čelu sa Dželaludinom Muharemovićem, koji ni po čemu i nije bio zaslužio da zasjedne na Veležovu klupu. Dovodite „pojačanja“ od trideset i kusur godina i to u situaciji kada se Premijer liga smanjuje i iz nje ispada šest klubova, a Veležova djeca gube nadu ili odlaze igrati u druge klubove.
I na kraju, ako „volite“ Velež, kako se hvalite, jer to jedino dobro radite, što prije to bolje, napustite Svetinju. U ovom gradu ima puno ljudi koji srcem i dušom žele dobro Veležu i koji ga uz pomoć navijača iz dijaspore mogu izdignuti iz ponora i vratiti ga tamo gdje mu je i mjesto. U sami vrh bh. fudbala.
Otjerali ste svojim neradom i uvredama navijače iz kluba. Sada je vrijeme da odete. Prepustite mjesto onima koji Velež vole kao najrođenije. Kao svoje dijete. Dosta je vaše demagogije i bacanja prašine u oči. „Ulica“ vas je davno prokužila
Fazlija Hebibović
novasloboda.ba

Keine Kommentare:

Kommentar veröffentlichen