Nepoznata Hercegovina - Hamzići, selo Drljajice

 (preneseno sa ljubusaci.com)

Pored travara Gracke u ovom kraju žive i muslimani travari iz Drljajica.

Po načinu života,vjeri,govoru,nariječju potpuno su srodni ljubuškim travarima.Selo administrativno pripada Hamzićima(Mostar).Mahala je zabačena,od drugih naselja potpuno izolovana.Spojena je s Hamzićima putem kroz površ Bajramovine,između ograda vrlo neuređenih.Sličan put,nešto bolji je do Gracke.Stanovnici su bili kmetovi mostarskih aga.

Prema popisu iz 1910. bilo ih je 33 muških i 26 žena,ukupno 59 stanovnika.U 1885. bilo ih je prema popisu u mjestu Hamzićima 69.Po anketi koju sam proveo 1957,bilo ih je 10 porodica,od toga 8 Masleša i 2 porodice Maksumića.Sada ima svega 81 stanovnik,prosječno 8,1 član na domaćinstvu.Najveća porodica imala je 16 članova.

Masleše su,po pričanju,starinom iz Kokorine kod Žulja(Nevesinje).Kad su došli u Hamziće,ne zna se.Stariji su u Hamzićima od Maksumića,koji su došli iz Cerna.Po popisu 1885. bilo je u Cernu 9 muslimana,a po popisu 1879.godine nijednoga.Došli su,dakle,u Drljajice između 1879. I 1885.godine.

Kuće su im kamene krovare(16) ili pod crijepom(8).

Selo je vrlo siromašno.U selu ne siju žito,imaju mnogo manje zemlje za obrađivanje nego u Grackoj.Sade jedino duhan kao i Gračani,otkako se počelo sa sadnjom duhana u tom kraju.Sada im je od duhana najveći prihod.Žito i za se i za stoku kupuju.Glavno zanimanje je stočarstvo.Kako kuće,tako i ekonomsko dvorište i namještaj slični su onom u Grackoj.

Stoku napasaju u selu, a ljeti izgone u Lukomir (Bjelašnica). Idu istim putem kao i Gračani. Prvi im je konak u Vardi, drugi u Zijemljima ili Nuglu, treći u Bijeloj, a četvrti u Lukomiru na Bjelašnici. Prosječan broj stoke nešto je veći nago u Grackoj. Imaju prosječno po 50 ovaca, 2 do 3 konja i bar po jednu kravu. Primaju pobravičarske ovce iz Ograđenika i Hamzića. Na planini su od 15.06. do 10.10. Neki imaju jeseništa u Blacima na Bjelašnici. U Lukomiru imaju oranice, nešto u vlasništvu, više uzurpirano. Otkako rade o duhanu, ne idu u planinu svi iz kuće, nego čoban i jedan domaćin. Ostali ostaju u selu i rade o duhanu. Stoka se najviše smakla za prvog i drugog svjetskog rata.

Masleše u Drljajicama nisu, dakle, srodnici sa gradačkim travarima. Oni su ostaci ranije brojnijeg muslimanskog stanovništva u okolici Mostarskog blata koje se, naročito poslije 1878, naglo počelo povlačiti na istok, a na njihovo su mjesto dolazili doseljenici iz Dalmacije.

Njihovo naselje je zabačeno dalje od svih glavnih puteva. Životni uvjeti su im vrlo teški. Oni nisu bili na udaru mnogobrojnim pokretima kao ljubuški travari koji su nastanjeni blizu glavnih puteva.

Izvor: Smail Špago - Od Gradske do Švapske