Slika prikazuje govor jednog zvaničnika, prilikom svečanog puštanja u saobraćajmosta na Musali u Mostaru, 7. jula 1936. godine. Godinu dana prije toga bio je uklonjen stari čelični austrougarski most, tu postavljen još 1882. godine. Taj, tada novosagrađeni armirano betonski most, živio je sve do 1992. godine, kad je srušen u ratu.
%2B7%2B7%2B1936.jpg)
Svečanom puštanju u saobraćaj te 1936. godine prisustvovali su tadašnji velikodostojnici iz Beograda i Sarajeva. Pretpostavljamo, možda je puštanje ovog mosta u saobraćaj bilo tempirano uoči ondašnjih nekih izbora.
Gledajući ove slike u oči nam je upao ovaj dječak, koji se smjestio iza govornika s cilindrom i rukavicama u desnoj ruci, koji se probio iza obezbjeđenja, sjeo na sims prozora hotela Neretve i zadovoljno se smiješio. U oči upada i detalj koji se vidi kroz prozor hotel Neretve. Dok se vani odvija ceremonija, neki bez velikog uzbuđenja ispijaju svoju kaficu. Mala bina na kojoj stoji govornik je skromno ukrašena vijencima zelenila, a razglasni uređaj (možda i obični radio prijemnik) je brižljivo prekriven komadom tkanine.
Da se vratimo ovom dječaku. Po prilici bi tada mogao imati oko 13 godina. Što znači, mogao bi biti rođen rođen negdje oko 1923. godine. Danas bi mogao biti star oko 90 godina. Da li je živ? Da li je uopšte imao pojma da i njega slikaju, uz ovog cvikeraša?
Da je slika napravljena u današnje vrijeme, zabavna štampa bi sigurno krenula u potragu za dječakom. Ko je on? Šta se krije iza ovog lijepog osmjeha? Možda je još živ?
Ne vjerujem da ćemo ikada doći do rješenja ovog osmijeha, ali evo zabilježićemo ga.
Jer, i taj osmjeh je 5 godina kasnije, 1941. godine, presjekao strašni rat, kao i ovaj most 1992. godine.
Na drugoj slici, koja je snimljena istoga dana, krajnje lijevo u prvom redu se vidi tadašnji gradonačelnik Mostara Husaga Čišić, kao i naš govornik s prve slike. Između njih je osoba u bijeloj uniformi.
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
Svečanom puštanju u saobraćaj te 1936. godine prisustvovali su tadašnji velikodostojnici iz Beograda i Sarajeva. Pretpostavljamo, možda je puštanje ovog mosta u saobraćaj bilo tempirano uoči ondašnjih nekih izbora.
Gledajući ove slike u oči nam je upao ovaj dječak, koji se smjestio iza govornika s cilindrom i rukavicama u desnoj ruci, koji se probio iza obezbjeđenja, sjeo na sims prozora hotela Neretve i zadovoljno se smiješio. U oči upada i detalj koji se vidi kroz prozor hotel Neretve. Dok se vani odvija ceremonija, neki bez velikog uzbuđenja ispijaju svoju kaficu. Mala bina na kojoj stoji govornik je skromno ukrašena vijencima zelenila, a razglasni uređaj (možda i obični radio prijemnik) je brižljivo prekriven komadom tkanine.
Da se vratimo ovom dječaku. Po prilici bi tada mogao imati oko 13 godina. Što znači, mogao bi biti rođen rođen negdje oko 1923. godine. Danas bi mogao biti star oko 90 godina. Da li je živ? Da li je uopšte imao pojma da i njega slikaju, uz ovog cvikeraša?
Da je slika napravljena u današnje vrijeme, zabavna štampa bi sigurno krenula u potragu za dječakom. Ko je on? Šta se krije iza ovog lijepog osmjeha? Možda je još živ?
Ne vjerujem da ćemo ikada doći do rješenja ovog osmijeha, ali evo zabilježićemo ga.
Jer, i taj osmjeh je 5 godina kasnije, 1941. godine, presjekao strašni rat, kao i ovaj most 1992. godine.
Na drugoj slici, koja je snimljena istoga dana, krajnje lijevo u prvom redu se vidi tadašnji gradonačelnik Mostara Husaga Čišić, kao i naš govornik s prve slike. Između njih je osoba u bijeloj uniformi.
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen