Nigdje nema tako mnogo jaguara kao na jugoistoku Brazila. Ponekad im se može prići bliže nego što se može i očekivati.
Jaguari vole vodu, i ekstremno su dobri plivači. U Panantalu, u Brazilusu čak i od koristi: love vodene svinje i kajmane.
Za jedan jaguar-safari najpovoljniji su tokovi dvije rijeke u Brazilu: Rio Cuiaba, do koje se može doći vrlo lako i kopnom, dobrim putem, i Rio Paraguay, uzduž koje se nalazi Tajama Ecological rezervat.
U blizini Rio Cuiaba (imena se sjećamo po stadionu sa ljetošnjeg Mundijala), jaguari su čak navikli na motorizovane turiste, pa dopuštaju da im se priđe na nekoliko metara. A već na Rio Parguayu, jaguari su malo više povučeniji.
Kao i za sve druge vrste životinja, tako i za jaguare postoje stručnjaci sa najpoznatijih univrziteta na svijetu. Jedan od najupućenijih je Andre Moratelli, sa univerziteta Mato Grosso, koji se jaguarima bavi više od 20 godina. On im je, svojevremeno, ugrađivao foto kamere, pratio ih u lovu i prilikom parenja, kao i u osvajanju njihovih revira. I pored svega što je uradio u ovom vremenu, tvrdi kako se ne zna koliko tačno ima ovih životinja. Jer, Panantal je područje površine kao Velika Britanija, a za brojenje jaguara bi trebao ogroman broj ljudi, kako bi se utvrdio barem neki pouzdan broj.
Na američkom kontinentu trebalo bi da ih ima oko 15 do 20 hiljada. Ove životinje su veoma slične leopardu, ali su po osobinama više slične tigru. Poneki mogu biti teški i do 100 kg.
Prije mnogo godina bilo ih je čak i u južnim područjima Sjeverne Amerike, a sada se pretežno nalaze u Srednjoj i Južnoj Americi. Oko toka rijeke Amazon, postoji veliki broj pritoka i tu je vrlo teško otkriti jaguare. Istraživači pretpostavljaju da jaguari tamo love ne samo noću, nego i danju, kako bi došli do plijena.
U tokovima Rio Cuiaba i Rio Paraguay ima dosta vodenih svinja i kajmana, malih krokodila. Zbog toga jaguari ovdje mogu voditi jedan skriveni život, bez puno pokazivanja slučajnim prolaznicim.
Dovoljno im je da sačekaju jutro, ili predveče, kada vodene svinje izlaze na obalu, a onda napadaju. A kako se u blizini Rio Cuiaba nalazi sve više farmera, koji žive i od eko turizma, još nema opasnosti za stoku sa farmi. Ipak, postoji neki konflikti. Ribari na Rio Paraguayu osjećaju se ugroženi od jaguara. Oni najčešće pucaju u vazduh kako bi ih preplašili, ali postoje i glasine, da ih neki ribari mame na ribu, a onda ih upucaju. Na Rio Cuiaba je situacija malo opuštenija. Tamo su domaćini prepustili ribarenje turistima, jer ovdje praktično niko više ne živi od ribarenja. Svi su se sada okrenuli jaguar-safari turizmu.
Pri tome, ne treba nikad smetnuti sa uma da je jaguar divlja životinja, i sve dok je neko na brodu, ili stoji na rastojanju od barem 15 metara, siguran je. Jaguari imaju tačno određena mjesta gdje se pojavljuju. Nije nimalo teško otkriti ih. Oni su po svojoj prirodi vrlo čiste životinje i ne trpe nered, prljavštinu i otpad. A kad turisti naiđu na neko tako često i uredno mjesto na obali, moraju biti više na oprezu, jer je to odmah jedan znak da se u blizini može naći barem jedan jaguar.
Ali, i to je već stvar lokalnih vodiča.
(Izvor: sdz)
Priredio: Smail Špago
novasloboda.ba
Jaguari vole vodu, i ekstremno su dobri plivači. U Panantalu, u Brazilusu čak i od koristi: love vodene svinje i kajmane.
Za jedan jaguar-safari najpovoljniji su tokovi dvije rijeke u Brazilu: Rio Cuiaba, do koje se može doći vrlo lako i kopnom, dobrim putem, i Rio Paraguay, uzduž koje se nalazi Tajama Ecological rezervat.
U blizini Rio Cuiaba (imena se sjećamo po stadionu sa ljetošnjeg Mundijala), jaguari su čak navikli na motorizovane turiste, pa dopuštaju da im se priđe na nekoliko metara. A već na Rio Parguayu, jaguari su malo više povučeniji.
Kao i za sve druge vrste životinja, tako i za jaguare postoje stručnjaci sa najpoznatijih univrziteta na svijetu. Jedan od najupućenijih je Andre Moratelli, sa univerziteta Mato Grosso, koji se jaguarima bavi više od 20 godina. On im je, svojevremeno, ugrađivao foto kamere, pratio ih u lovu i prilikom parenja, kao i u osvajanju njihovih revira. I pored svega što je uradio u ovom vremenu, tvrdi kako se ne zna koliko tačno ima ovih životinja. Jer, Panantal je područje površine kao Velika Britanija, a za brojenje jaguara bi trebao ogroman broj ljudi, kako bi se utvrdio barem neki pouzdan broj.
Na američkom kontinentu trebalo bi da ih ima oko 15 do 20 hiljada. Ove životinje su veoma slične leopardu, ali su po osobinama više slične tigru. Poneki mogu biti teški i do 100 kg.
Prije mnogo godina bilo ih je čak i u južnim područjima Sjeverne Amerike, a sada se pretežno nalaze u Srednjoj i Južnoj Americi. Oko toka rijeke Amazon, postoji veliki broj pritoka i tu je vrlo teško otkriti jaguare. Istraživači pretpostavljaju da jaguari tamo love ne samo noću, nego i danju, kako bi došli do plijena.
U tokovima Rio Cuiaba i Rio Paraguay ima dosta vodenih svinja i kajmana, malih krokodila. Zbog toga jaguari ovdje mogu voditi jedan skriveni život, bez puno pokazivanja slučajnim prolaznicim.
Dovoljno im je da sačekaju jutro, ili predveče, kada vodene svinje izlaze na obalu, a onda napadaju. A kako se u blizini Rio Cuiaba nalazi sve više farmera, koji žive i od eko turizma, još nema opasnosti za stoku sa farmi. Ipak, postoji neki konflikti. Ribari na Rio Paraguayu osjećaju se ugroženi od jaguara. Oni najčešće pucaju u vazduh kako bi ih preplašili, ali postoje i glasine, da ih neki ribari mame na ribu, a onda ih upucaju. Na Rio Cuiaba je situacija malo opuštenija. Tamo su domaćini prepustili ribarenje turistima, jer ovdje praktično niko više ne živi od ribarenja. Svi su se sada okrenuli jaguar-safari turizmu.
Pri tome, ne treba nikad smetnuti sa uma da je jaguar divlja životinja, i sve dok je neko na brodu, ili stoji na rastojanju od barem 15 metara, siguran je. Jaguari imaju tačno određena mjesta gdje se pojavljuju. Nije nimalo teško otkriti ih. Oni su po svojoj prirodi vrlo čiste životinje i ne trpe nered, prljavštinu i otpad. A kad turisti naiđu na neko tako često i uredno mjesto na obali, moraju biti više na oprezu, jer je to odmah jedan znak da se u blizini može naći barem jedan jaguar.
Ali, i to je već stvar lokalnih vodiča.
(Izvor: sdz)
Priredio: Smail Špago
novasloboda.ba
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen