Sve do posljednjih trenutaka njihovog života, koračali su kroz život zajedno. Clarence E. Huntleys Jr. i Joseph Shambreys bili su prijatelji još od vremena boravka u dječijem obdaništu, a nakon toga postali su i ratni veterani iz Drugog svjetskog rata. Umrli su u isto vrijeme, istog dana, početkom januara, u 91. godini života.
%2Bund%2BClarence%2BE.%2BHuntleys%2BJr.png)
„Njih dvojica su bili prijatelji za čitav život, sve do samog kraja i kad je stric umro, prvo što mi je palo na pamet bilo je da zovnem njegovog drugara Joea”. priča bratić od Clarencea
S druge strane telefona, nije se niko javljao. Joseph Shambreys umro je istog dana.
Ova dvojica ratnih veterana proveli su djetinjstvo zajedno, tamo dalekih tridesetih godina prošlog vijeka, rastući u komšiluku. Kad je izbio Drugi svjetski rat, 1941. godine javili su se u avijaciju, a nakon obuke, od 1942. godine bili su mehaničari na avionima. Dvije godine kasnije, premješteni su u Italiju, a nakon završetka rata, vratili su se zajedno kući. Zatim je slijedila ženidba njihovih najdražih, kumstvo i drugovanje kroz život. Iako od tada nisu živjeli u istom komšiluku, nalazili su svoje vrijeme kad će se vidjeti, ispričati, ili barem telefonirati i upitati za junačko zdravlje, pričaju članovi familija, nakon što se desio slučaj.
Ono što je interesantno u čitavoj ovoj priči je podatak da su njih dvojica bili prvi crnci na obuci u vojnoj školi Američke avijacije u Alabami. Prije toga, Afroamerikancima je bilo onemogućeno služiti u avijaciji.
(izvor:bild)
novasloboda.ba
„Njih dvojica su bili prijatelji za čitav život, sve do samog kraja i kad je stric umro, prvo što mi je palo na pamet bilo je da zovnem njegovog drugara Joea”. priča bratić od Clarencea
S druge strane telefona, nije se niko javljao. Joseph Shambreys umro je istog dana.
Ova dvojica ratnih veterana proveli su djetinjstvo zajedno, tamo dalekih tridesetih godina prošlog vijeka, rastući u komšiluku. Kad je izbio Drugi svjetski rat, 1941. godine javili su se u avijaciju, a nakon obuke, od 1942. godine bili su mehaničari na avionima. Dvije godine kasnije, premješteni su u Italiju, a nakon završetka rata, vratili su se zajedno kući. Zatim je slijedila ženidba njihovih najdražih, kumstvo i drugovanje kroz život. Iako od tada nisu živjeli u istom komšiluku, nalazili su svoje vrijeme kad će se vidjeti, ispričati, ili barem telefonirati i upitati za junačko zdravlje, pričaju članovi familija, nakon što se desio slučaj.
Ono što je interesantno u čitavoj ovoj priči je podatak da su njih dvojica bili prvi crnci na obuci u vojnoj školi Američke avijacije u Alabami. Prije toga, Afroamerikancima je bilo onemogućeno služiti u avijaciji.
(izvor:bild)
novasloboda.ba
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen