(tekst i fotografije koje slijede, objavio je na svom facebook profilu 30. oktobra 2021. godine Ahmet Kurt, autor knjige Mahala Carina u Mostaru, koja se od ljeta 2021. nalazi u knjižarama u Mostaru)
31 oktobar, 78 godina od dolaska voza spasa u dolinu Neretve
Pogledajte spisak oko 150 dobrotvora koji su u svoje porodice primili djecu pobijenih roditelja.
O ovoj najhumanijoj akciji u historiji Mostara iz političkih razloga u socijalističkoj Jugoslaviji nije napisana niti jedna riječ, a historičari i političari koji su tražili da se četnički zločini u istočnoj Bosni prikažu istinito proganjani su i izopćeni iz društva. Ta šutnja omogućila je da se zločini ponove na istim prostorima u ratu 1992-95.
U rano jutro, 31. oktobra, prije dolaska treće ratne zime, sa Alipašinog Mosta krenuo je, u organizaciji Odbora za izbjeglice muslimanskog društva Merhamet, put Hercegovine voz spasa za oko šest stotina djece iz jugoistočne Bosne, čije su očeve i mnoge majke tokom 1941, 1942. i 1943. godine, pobili četnici, a njihova sela opljačkali i spalili. Tokom oktobra Ulema medžlis i Merhamet grozničavo su radili da se bar najmlađi muhadžiri, neishranjeni i slabo obučeni, prije dolaska zime iz prenapučenog Sarajeva u kojem je bilo 50.000 izbjeglica smjeste u dolinu Neretve gdje je situacija, u jesen 1943. godine, poslije kapitulacije Italije, odlaska četnika i dolaska njemačkih snaga u Mostar, bila stabilnija i sigurnija za izbjeglice. U mjestima uz Neretvu održavani su skupovi na kojima su pravljeni spiskovi porodica koje su željele primiti mala izbjeglice. Posebno dubok utisak na prisutne je ostavljao govor sekretara Narodne uzdanice i upravnika logora za izbjeglice na Alipašinom Mostu, Sulejmana Mašovića.
Stanovnici mostarskih mahala, te Potoka i Blagaja su primili 672 djece, ratne siročadi ispred četničkog pogroma u istočnoj Bosni i jugoistočnoj Hercegovini. Taj broj zbrinute djece je iznosio 2,5% od svih stanovnika Mostara te godine. To ja kao kad bi današnji Mostar zbrinuo dvije hiljade siročadi! U Mostaru su još od jula 1941. godine počele pristizati izbjeglice ispred četnika iz gatačkog, nevesinjskog, stolačkog i trebinjskog kotara i u Mostaru je bilo smješteno preko 3.000 nesretnih ljudi.
(Na slici od 21. 2. 1944. slijeva vidimo djecu Alije Kurta, Džemila /otac Azre Kurt Selimotic/ i Saliha, te muhadžira iz istočne Bosne koji je došao u Mostar vozom spasa. Iza djece je Đula Dugalić koja je u Kurtovoj kući vodila računa o djeci. Vidljivo je da se djeca izbjeglice ni u čemu nisu razdvajala od vlastite djece.)
Uspio sam sakupiti samo 25-30% imena ljudi koji su u svoje porodice primili mala izbjeglice. U knjizi Mahala Carina u Mostaru spisak sadrži i djelomični spisak primljene djece koja su odrasla u porodicama ovih dobrotvora. Tri hiljade malenih muhadžira bilo je udomljeno u dolini Neretve – u Konjicu, Ostrošcu, Jablanici, Mostaru, Blagaju, Bijelom Polju, Počitelju, Čapljini, Čeljevu, Višićima, Vitini, Ljubuškom i Stocu.
1. Alikalfiić Mustafa
2. Babić Mustafa
3. Badžak Hasan
4. Bajgorić Mustafa
5. Bakija lbraginica
6. Balić Abdulah, (otac Emira)
7. Balić dr Ševkija
8. Balić Mustafa
9. Batlak Halil-aga
10. Batlak Salih
11. Bećević Salih
12. Begović Hakija
13. Blagajac Abdurahman
14. Blagajac Halil
15. Brkić Muhamed
16. Čelebić Ibrahim
17. Čerkić Mehmed
18. Čorda Halil
19. Čorda Šerif
20. Ćatić Dudija
21. Ćemalović Mehmed
22. Ćemalović Mujaga
23. Ćemalović Salih-aga
24. Ćisić Salih-aga
25. Ćišić Sulaga (2 djeca)
26. Ćupina Smajo
27. Ćurić Omer
28. Delalić Mehmed
29. Demirović Hasan
30. Demirović Muhamed
31. Deriškadić Arifa
32. Deronja Midhat
33. Derviškadić Mehmed
34. Dilberović Alaga
35. Drljević Husaga
36. Drljević Salih
37. Duranović Alaga
38. Džinović Suljaga
39. Džudža Smail efendija
40. Efica Salih-aga
41. Fazlibegović hadži Mustafa
42. Fazlibegović hadži Salih
43. Frko Mehmed
44. Galešić Salih
45. Gosto Nazif
46. Grćić hafiz Alija
47. Hadziomerović Mustajbeg
48. Hadžić Šemsa (dvoje djece)
49. Hadžiselimović Ibrahim
50. Hakalo Lutvo
51. Hamzić hadži Salih-aga
52. Hamzić Hasan efendija
53. Handać Muhamed (dvoje djece)
54. Hasanagić Sulejman
55. Hasandedić Hakija
56. Hodžić Mehmed
57. Hojlaš Ajna
58. Hojlaš Salih-aga
59. Hrvić Mustafa
60. Humo Alija
61. Humo Ibrahim
62. Jakubović Adem
63. Jelin Alija
64. Kahvo Muhamed-aga
65. Kajtaz Ragib
66. Kalajdžić Ahmed
67. Kazazić lbraginica
68. Kazazić Salih
69. Kojić Nazif efendija
70. Koluder Omer
71. Koluder Muhamed
72. Kosović Aziz
73. Kurt Alija efendija
74. Kusturica Halil
75. ldrizović Mahmut-aga
76. Lihović Husaga
77. Marić Ibraga
78. Mahić dr Hasan
79. Mehmedović Osman (dvoje djece)
80. Memić Hadže
81. Mešak Ćamil
82. Muftić Džemal
83. Mujić Aiša
84. Mujić Nerfid
85. Mujić Sidika
86. Muratović Šaćir
87. Muslibegović Alija
88. Muslibegović Muhamed
89. Novo Fevzaga
90. Novo Hajrudin
91. Oručević Ibrahim
92. Patak Fazlija
93. Pirija Adem i Ajnija, rođ. Zvonić
94. Puzić Alaga
95. Puzić Đulsa
96. Puzić Ibrahim
97. Puzić Mehmed
98. Puzić Osman
99. Rezagić Nazif
100. Riđanović Ahmed
101. Salković Ahmed
102. Seferović Duda
103. Sefić Omer
104. Skikić Avdaga
105. Šaćirović hadži Rasim
106. Šemić Mustafa
107. Šemić Salih
108. Šiširak Hasan
109. Šiširak Ibrahim
110. Šukalić Bisera
111. Taslaman Ragib
112. Tokmaković Muhamed
113. Trebović Ševko
114. Vila Alija
115. Vila Salih
116. Vučijaković Muhamed
117. Vukotić Salih
118. Zukanović Hamza
Džemat Bijelo Polje
1. Ćolaković Osman, Podgorani
2. Ćorić Nefa, Kuti Livač
3. Ćurić Abdulah, Lišani
4. Ćurić Ahmed, Lišani
5. Ćurić hadži Asimaga, Lišani
6. Ćurić Husein, Lišani
7. Demić Ahmed, Podgorani
8. Domazet Ahmed, Podgorani
9. Gološ Ahmed, Kuti Livač
10. Hodžić Derviš efendija, Lišani
11. Kuko Bećir, Prigrađani
12. Kuko Omer, Prigrađani
13. Ljevo Selim, Podgorani
14. Macić Husein, Prigrađani
15. Macić Merka, Prigrađani
16. Mehić Ibrahim, Prigrađani
17. Nezirović Mustafa, Lišani
18. Šabić Ibrahim, Potoci
19. Škoro Mustafa, Kuti Livač
20. Šunje Smail, Podgorani
21. Tipura Bećir, Podgorani
22. Tipura Hasan, Potoci
23. Tipura Ibrahim, Podgorani
24. Tipura Osman, Podgorani
25. Tipura Selim, Podgorani
26. Vejzović Salih, Lišani
Džemat Blagaj
1. Ćehajić Husein
2. Kajan Abdulah
3. Makeljić Sulejman
4. Mehić Ahmed
5. Novo Muhamed
6. Obad Mustafa
7. Velagić - Softić Mehmed
8. Velagić Muhamed-beg
9. Velagić Salih-beg
(Ahmet Kurt/facebook/20211031)
Iz recenzije knjige – Ibrahim Kajan
Evo šta je o ovom događaju napisao jedan od recenzenata knjige, književnik i pjesnik, dr Ibrahim Kajan: "U knjizi Mahala Carina u Mostaru je po prvi put cjelovito i metodološki jasno obrađena tragična istina o djeci koji su, nakon što su im poklani roditelji, ubijeni ili nestali u ratnoj klaonici istočne Hercegovine, Bosne i Sandžaka, brigom Merhameta, nakon trećeg vala četničkih pokolja - započeli svoje putovanje na put spasa u Hercegovinu, 31. 10. 1943. godine. Tri hiljade malenih muhadžira bilo je udomljeno u dolini Neretve – u Konjicu, Ostrošcu, Jablanici, Mostaru, Blagaju, Bijelom Polju, Počitelju, Čapljini, Čeljevu, Višićima, Vitini, Ljubuškom, Stocu… U Mostaru je više od šest stotina siročadi zbrinuto po bošnjačkim porodicama. U knjizi je i spisak osoba koje su primile u svoje porodice jedno, a neki i dvoje djece, čiji je original ili izgubljen ili nije nikad ni postojao. Također, autor knjige je posvetio pažnju likvidacijama i deportacijama mostarskih Srba, koje su istovremeno sprovođene od strane režima Nezavisne države Hrvatske. Hladni, naučni diskurs autora Ahmeta Kurta “prošaran” je citatima iskaza pribilježenim u susretima s bivšom preživjelom djecom, punih boli i trauma dovoljnih za cijeli svijet… Oni svjedoče poznatu misao da rat ne bi bio toliko okrutan, kad u njemu ne bi bilo djece."
(Ahmet Kurt)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen