Po pričama starih Gruščana, početkom pedesetih godina prošlog stoljeća ljudi koji su izlazili sa stokom na Visočicu, da bi poboljšali vodoobskrbu stoke odlučili su se za izgradnju vještačkog jezerca, koje bi se akumuliralo kišnicom.
Usljed ljetnih suša dolazilo je do presušivanja većine i onako slabih izvora po Visočici, koja je uglavnom oskudna sa izvorskom vodom, potrebno je bilo napraviti što veću akumulaciju.
U ta teška poslijeratna vremena, siromaštva i gladi, bogato se bilo jedino, radnom snagom, voljom za rad, i slogom za opšte dobro kako zajednice tako i pojedinca. Sa lopatama, krampama, i traljama (drvenim kašunima), koji su međusobno nošeni, ljudi su napravili jezerce kapaciteta više stotina kubika vode.
Na ovom pojilištu napajali su se desetci hiljada grla ovaca, i stotina konja i goveda.
Dolaskom ceste na visočicu lokva se u nekoliko navrata čistila, a posljednji put 2014. kada je iz nje izbačeno preko 100 kubika blata, i tako je znatno sačuvana od zarastanja i nestanka.
Danas se na njoj tokom ljeta napaja svega nekoliko stotina ovaca, i desetak goveda. Vjerovatno će uskoro ostati samo uspomena na neka davna vremena teškog seoskog života, i ljudske borbe za opstankom.
(Safet Špago/fecebook/20211003)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen