"Gledaj me u oči, mala!"

 

U pandemiji je pogled posebno važan

Šta je zaista važno? Omo što nas danas dotakne - a sutra ne nestane?

To su stvari koje su nas pokrenule otkad ljudi postoje: sreća, ljubav, porodica, partnerstvo, vrijeme, stres, usamljenost, oproštaj, tuga. Kolumnista Louis Hagen je odgovore na vječna pitanja čovječanstva tražio je od pjesnika, mislilaca i istraživača. Pronašli smo nekoliko odgovora koji su nevjerovatno jednostavni - a opet mogu obogatiti naš život.

Rečenica je zbog koje je film ušao u istoriju: „Pogledaj me u oči, mala!“ Ovo kaže Humphrey Bogart (umro 1957.) u klasiku „Casablanca“ kao zadnju rečenicu svojoj partnerici Ingrid Bergman - kao znak njegove ljubavi. Kako se to divno uklapa u naše vrijeme!

Gledate u oči drugih i pokušavate pročitati ono što tamo vidite: Kakva je osoba ispred mene? Šta on misli, šta vidi? Možete li išta pročitati iz očiju? Sreća, bol, toplina, strah, agresija? Da li su naše oči zaista ogledalo naše duše, kako se to kaže?

Ovih dana i sedmica vidimo samo oči svojih bližnjih. Usta i nos su pokriveni, zubi nevidljivi. „Zbog maske, kontakt očima je danas mnogo važniji. Naučila sam da se smiješim očima ”, kaže Songül Korkmaz (35) iz Kelna, šefica u ICE vozu.

Kada stavimo masku, većina mimike lica ostaje skrivena. Na primjer, skrivena agresija može se itekako sakriti ispod maske.

Ursula Hess, profesor psihologije sa Univerziteta Humboldt u Berlinu: „Što su suptilniji signali, to ih je teže prepoznati.“ Postoji, na primjer, mali mišić zvan Risorius, koji ugao usta povlači u stranu kad nam se nešto gadi, ili nam je pomalo neugodno, a to se ne može vidjeti ispod maske.

Stoga sve to pokušavamo pročitati u očima druge osobe. Sjaje li se oči, jesu li hladne poput čuvenog ribljeg oka, jesu li znatiželjne, jesu li inteligentne?

Sjajni slikar Leonardo da Vinci (1452-1519, Mona Lisa) rekao je: "Oko je svjedok srca."

U današnje vrijeme ne preostaje nam drugo nego pogledati duboko u oči svojih bližnjih. I ponekad vidimo nešto lijepo, nešto što može promijeniti naš život. Pjesnik Kurt Tucholsky je ovaj trenutak impresivno opisao u pjesmi "Oči u velikom gradu":

Kad idete na posao

rano ujutro

kad stojite na stanici

sa vašim brigama:

Dva čudna oka, jedan brz pogled

obrve, zjenice, kapci -

Sta je to bilo?

Možda tvoja životna sreća ...

gotovo, nestalo, nikad više.

Stihovi za vječnost.

(LouisHagen/bz/ 20120213)

(prevod:spagos)