Četiri mladića

                                 

(tekst sa ovog bloga, 2014.)

Jedna slika hiljadu sjećanja - Mostar tamo negdje pedesetih

Mostar tamo negdje pedesetih - Četiri mladića…

Da li je ova fotografija sa četiri mladića preko Titovog molsta u Mostaru mogla poslužiti kao ideja piscu teksta nekada veoma popularnog šlagera iz 1961. godine, ne znamo. Četiri mladića sa ove slike ne idu sa Trebevića, ne žure na Koševo na utakmicu, nego šetaju preko Titovog mosta, na kafu u hotel Neretvu, a nakon kafe, opet bez žurbe, prošetati će na Staro igralište i odgledati utakmicu Veleža…Pustimo mašti na volju.

Četiri mladića, četiri gospodina, u dugim krombi kaputima u šetnji preko Titova mosta. Kraj je četrdesetih, početak pedesetih. Odmah da kažemo nekoliko riječi o značenju krombi. Krombi (engl.) je vrsta teškoga sukna od kojega se prave zimski kaputi, a ponekad je to bio i naziv za zimski kaput od takva sukna. Bili su veoma popularni toga vremena, i skoro jedan modni “muss” za one koji su imalo držali do sebe i do mode. Uočljivo je nešto što je danas nezamislivo, ili nije baš popularno: Pušači protiv nepušača 3:1. Puše hodajući ulicom. Ali ovo se dešava prije 60 i više godina. A tada su pušili svi odreda. Na putu su prema hotel Neretvi, ili jednostavno, preko mosta u prijepodnevnoj šetnji. Po niskim sjenama na trotoaru, period je zimski, kao i po već opisanim debelim kaputima. Sunce je nisko na jugu. Prijepodne. A po brojnom narodu, mogla bi biti i nedelja prijepodne. Narod je hodao i sredinom ulice, niz Korzo. Saobraćaja nije ni bilo. Možda uoči neke utakmice Veleža na Starom igralištu. A prije utakmice išlo se na kafu i na komentare u hotel Neretvu. Sve je to bio običaj.

Na objektu hotela Bristol stoji natpis Bata. Ime poznato svima. Kasnije je od imena Bata, istim slovima bili napisano Borovo, a rekonstrukcijom Bristola 1960. godine i izgradnjom zgrade, gore na vrhu korza, Borovo je preselilo u zgradu, koju i danas malo pobliže opisujemo kao “zgrada Borovo”. Bilo je još i “donje” Borovo na glavnoj ulici, a i Borovo pod uglovnicom, puno kasnije.

Toga vremena u hotelu Bristol bila je oficirska menza, a odmah iza ulaza u Batu, bila je drogerija, što se vidi po natpisu iznad ulaza. Malo na više je bila još jedna trafika i slastičarna.

O momcima sa slike ne treba puno govoriti. Uredni, dotjerani. Moderne frizure, koje se češljaju preko glave, a pozadi, kosa duga koliko i frizura. Kosa uredno počešljana i dotjerana briljantinom. Svi nose kravate, a i šeširi su bili u modi tih godina. Malo šire nogavice pantalona, ispeglane, skoro da se porežeš na ivicu peglu. A cipele namazene kremom i izglancane na visoki sjaj.

Pored najnovije mode, koju su nosili četvorica mladića, ne može se, a da se ne primjeti radoznali momak iza njih. Njegova odjeća je tradicionalna, ruralna, za ono, poslijeratno vrijeme. Čakšire, vunene čarape, opanke, sako i obavezna kapa na glavi. Kapa je dugo vremena bila skoro obavezni dio odjeća. Momak, ili je došao u grad po nekom poslu, ili je tek stigao u grad, na neki posao. Lagano je krenuo za ovom četvoricom, razmišljajući kako će i on jednog dana nositi nešto slično. Iza mladića je i jedna djevojka, obučena skoro uobičajeno za ono vrijeme. Trofrtaljne pantalone sa gumom na dnu nogavica, a na nogama cipele, jakna i frizura, također češljanje preko glave.

Uz ovu sliku ide još nekoliko slika. Pogled odozgo. Zima početkom pedesetih, sankanje niz korzo. Naravno auta nije ni bilo. A na objektu Bristola se vidi natpis Bata. Isti natpis je vidljiv sa slike slikane duboko sa Musale, na kojoj se u prvom planu nalazi hotel Neretva. I Musala sa makadamskom cestom. Još nije bila pokockana.

Sa obje strane mosta prelazile su telefonske žice sa velikim brojem bijelih porculanskih izolatora. Vrijeme kad se o bežičnoj telefoniji čitalo samo u romanima Žila Verna...

I šlag, po običaju, dođe na kraju. Javili su nam se Rizvanović Zlatko-Enida sa jednim veoma vrijednim podatkom, o kome smo razmišljali od prvog pogleda na sliku. Ko su ovi momci sa slike:

Enida (Rizvanovic Zlatko-Enida/facebook) nam je napisala: “Ovaj što ne puši je moj tata Gozo A lijevo je moj tetak Ramić M, do njega je Šabanac, a ovaj sa šeširom Harmandić. Draga sjećanja...”

A muzička podloga uz fotografiju i tekst, a šta bi drugo nego Vedo Hamšić i hit iz 1961. godine: “Četiri mladića...”

Smail Špago

(fotosi: Rizvanovic Zlatko-Anida, Tibor Vrančić, Ismail Braco Čampara)

https://www.youtube.com/watch?v=LdfIyK1TYzc

(spagos)