U
časopisu Musavat, broj 2 iz 1906. godine objavljen je slijedeči
tekst:
“Nemar
na našoj pošti.
I
na inozemnim poštama slučajno se dogodi da koji list zaluta pa se
drugome uruči, ali česti slučajevi kao što je to ovdje na našoj
mostarskoj pošti, nijesu više „slučajevi”, nego proste
neurednosti. Mnogi nam se tuže da im je pismo uručeno i poslije
mjesec dana. Nas poledjini pisma je „Amtsvorstand” njemačkim
jezikom napisao da je to i to pismo odnio ovaj i ovaj poslužitelj i
zaboravio ga negdje u – kavani. I to pismo poslije tolikog vremena
uručuje se pravom naslovu! Kako se docnije moglo pronaći čije je
pismo? Taj slučaj se desio i nekima s anovinama. Po neki put ne
dobiju ni jedan broj, a po neki put i šest!! ... Neke dopisnice
stigle su na vrijeme i poštanski muhur je udaren tačno, no naslovu
je uručeno tek poslije pet-šest dana, a datum na muhuru je olovkom
ispravljen! Zar ovo nije neurednost? Ili neko je naručio što sa
strane, a to se pošiljaču vraća da: „ne prima.” Megjutim
naslovu nije dostavljeno! Pa onda još nešto! Svakoga mjeseca
mijenjaju se listonoše i tom prilikom imade toliko zbrka i zabuna da
je to – unicum! Ništa novo? Zar se valjda i ovijem postupkom želi
da neurednost bude što veća?!! Listonoši se za svako pismo mora
platiti po dva helera. Zašto? Zar onom markom nije naplaćeno sve?
Kamo ide taj novac koji se poštarima daje? Ako je to „Trinkgeld”,
onda našto da plaćaju i oni koji jedva hljeba imaju u kući. Neka
se „Trinkgeld” ostavlja na volju imućnijima a ne ovako: nema
šolde, nema pisma! U našem uredništvu imade takvih exemplara ovake
vajne tačnosti i prednosti. Pokazaćemo svakome na zahtijevanje, a
ujedno molimo svakoga kome se slično desi, da nas tačno izvijesti.
A upravu, ili ti „Vorstanderei”, molimo da odsele bolje pripazi
na ovake stvari”.
Fotografija:
Mostar, razglednica 1900.tih
Priredili:
Tibor Vrančić/Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen