Nakon otvaranja hotel Neretve, na
Glavnoj ulici niče čitav niz manjih hotela za smješatj gostiju kao
što su Hotel Jelić ili Abazzia. Svi su bili uređeni po tadašnjim
normama hotelijerskog poslovanja – svi su imali zasebne kupaonice,
te salu za ručavanje. Prvi među njima je Hotel Kronen Prinz otvoren
na samom kraju devetnaestog stoljeća upravo preko puta današnjeg
pozorišta. Ime je dobio u čast posjete mladog princa Rudolfa, sina
jedinca cara i kralja Franje Josipa, Mostaru. No, nije dugo poslovao
jer ga je zahvatio požar u kojem je do temelja izgorio. Na njegovu
mjestu se gradi nova zgrada u koju useljava Vencel Mikan sa svojom
apotekom čudna imena „K carskom orlu“, koju 1905. g. preseljava
u svoju novoizgrađenu zgradu u Srednjoj ulici.
Tadašnji kulturni život Mostara
zahtijevao je i brojne sale, dvorane. Tako je Srpsko pjevačko
društvo "Gusle" imalo dvoranu srednje veličine s
pozornicom, dok je "Hrvoje" imalo veću pozornicu, ali je
bio dosta udaljen od centra grada. Treća privatna dvorana bila je u
samom središtu grada na prvom katu hotela Kronen Prinz. Premda je
bila najmanja u njoj su se održavale kazališne predstave.
Niti dvjesto metara sjevernije od
hotela Kronen Prinz, odmah preko puta sjevernog ulaza u zgradu
Divizije (NA-MA), uspješan poduzetnik Manojlo Jelić otvara svoj
hotel. Inače Manojlo je bio i ugledan član brojnih društava u
Mostaru, između ostalih i osnivač biciklističkog kluba. Prije
hotela, na tom sjevernom uglu Glavne i Telčeve ulice, 1881. g.
otvara apoteku g. Zovetti. Kasnije ovu apoteku preuzima Martin Franjo
Houška, inače Čeh koji je doselio u Mostar, a tek nakon toga je u
ovoj zgradi otvoren hotel Jelić. Bio je to manji hotel na jedan kat,
s manje od deset soba, s ulazom na Glavnoj ulici.
Za omanji hotel Abazzia (Opatija) koji
se nalazio na Glavnoj ulici malo sjevernije i nasuprot Hotela Jelić,
nemamo baš nikakvih pisanih podataka. Jedini dokaz ili trag njegovu
postojanju je jedna austrougarska karta iz 1899. g. na kojoj je
naznačena pozicija i ime hotela.
Fotografija: Hotel Jelić 1920-ih i
Sala Hotela Jelić (snimio Aleksa Šantić)
(Tibor/cidom)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen