Mostar uvijek povezujemo s mostovima.
No, ovdje nije riječ o dva najpoznatija – Starom mostu i Krivoj
ćupriji, nego o jednom manje poznatijem.
Oduvijek je postojala potreba komunikacijskih pravaca preko Neretve i Radobolje. Prvo je lančanim mostom premošćena Neretva (današnji Stari most), te tako omogućen prijelaz s istoka na zapad. Problem je predstavljao smjer jug – sjever, jer je Radobolja priječila svojim tokom takav prijelaz. Ispočetka je za to služio plićak na mjestu kasnije nazvanom Šemovac. Taj gaz je služio sve do negdje prije 1558. godine kada je kod Jusovine usječen prilaz pećinama, te na tom mjestu izgrađena Kriva ćuprija.
Međutim, tek je izgradnjom kamenog mostića nazvanog Oručevića ćuprija prilaz Starom mostu sa zapadne strane potpuno skratio taj put. Nije jasno otkud ime mostu, jer neki izvori navode da ga je gradio, odnosno vršio neke popravke na njemu, pripadnik obitelji Oručević, dok drugi izvor navodi da je bio sagrađen kraj mlinice obitelji Oručević. Bio je to kameni most s kamenim korkalukom (rukohvatom) na jedan luk, veoma sličan Krivoj ćupriji. Ovaj kameni mostić na Jusovini je prilično dugo služio svrsi, sve dok ga 1893. godine bujica nije oštetila, a godinu kasnije ga je dokrajčio udar groma.
Zadatak da most obnovi dobio je ing. Miloš Komadina pa je 1896. godine niknuo novi željezni most. Iste te godine je prema Komadinovom projektu i na Šemovcu sagrađen most preko Radobolje. Prilikom usvajanja prijedloga za gradnju ova dva mosta, jedan gradski vijećnik je na sjednici upitao konstruktora Miloša Komadinu može li most na Jusovini biti širi, tako da osim za pješake posluži i za kola, a da pri tom bude trajno rješenje, trajno bar onoliko „koliko ćemo mi trajati“. Nakon potvrdnog odgovora, vijećnik je zahtijevao od Komadine da odmah tu na samoj sjednici predloži novo rješenje. Uvijek spreman i spretan inženjer je na licu mjesta izradio novu skicu i troškovnik šire varijante mosta.
Tako je u tih 10 minuta osmišljen most koji i danas služi svojoj namjeni. Po nacrtu Miroslava Loosea, Oručevića ćuprija je 1927. godine presvođena armirano betonskom pločom debljine 10 centimetara.
Oduvijek je postojala potreba komunikacijskih pravaca preko Neretve i Radobolje. Prvo je lančanim mostom premošćena Neretva (današnji Stari most), te tako omogućen prijelaz s istoka na zapad. Problem je predstavljao smjer jug – sjever, jer je Radobolja priječila svojim tokom takav prijelaz. Ispočetka je za to služio plićak na mjestu kasnije nazvanom Šemovac. Taj gaz je služio sve do negdje prije 1558. godine kada je kod Jusovine usječen prilaz pećinama, te na tom mjestu izgrađena Kriva ćuprija.
Međutim, tek je izgradnjom kamenog mostića nazvanog Oručevića ćuprija prilaz Starom mostu sa zapadne strane potpuno skratio taj put. Nije jasno otkud ime mostu, jer neki izvori navode da ga je gradio, odnosno vršio neke popravke na njemu, pripadnik obitelji Oručević, dok drugi izvor navodi da je bio sagrađen kraj mlinice obitelji Oručević. Bio je to kameni most s kamenim korkalukom (rukohvatom) na jedan luk, veoma sličan Krivoj ćupriji. Ovaj kameni mostić na Jusovini je prilično dugo služio svrsi, sve dok ga 1893. godine bujica nije oštetila, a godinu kasnije ga je dokrajčio udar groma.
Zadatak da most obnovi dobio je ing. Miloš Komadina pa je 1896. godine niknuo novi željezni most. Iste te godine je prema Komadinovom projektu i na Šemovcu sagrađen most preko Radobolje. Prilikom usvajanja prijedloga za gradnju ova dva mosta, jedan gradski vijećnik je na sjednici upitao konstruktora Miloša Komadinu može li most na Jusovini biti širi, tako da osim za pješake posluži i za kola, a da pri tom bude trajno rješenje, trajno bar onoliko „koliko ćemo mi trajati“. Nakon potvrdnog odgovora, vijećnik je zahtijevao od Komadine da odmah tu na samoj sjednici predloži novo rješenje. Uvijek spreman i spretan inženjer je na licu mjesta izradio novu skicu i troškovnik šire varijante mosta.
Tako je u tih 10 minuta osmišljen most koji i danas služi svojoj namjeni. Po nacrtu Miroslava Loosea, Oručevića ćuprija je 1927. godine presvođena armirano betonskom pločom debljine 10 centimetara.
Fotografije: Prvobitan izgled Oručevića
ćuprije (crtež iz knjige Heinricha Rennera - Durch Bosnien und die
Hercegovina, 1897. i Oručevića ćuprija (fotograf: Johann Graf)
1905. g.
(Tibor/cidom)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen