(objavljeno na portalu Nova Sloboda dana 22. juna 2019. autor Dragan Miladinović)
Nije sportista, ali je do sada osvojila kolekciju trofeja, njih deset. Zato što je najbolja radnica u svom radnom kolektivu, onom u Kaliforniji. Prva se u njenim rukama našla ljeta 2001. godine, dok je bila zaposlena u „Renaissance – Esmeralda Resort“ u Indijan Welsu, gradu čuvenom po teniskom turniru kategorije 1000.
A seriju priznanja stekla je u „Miramonte“ Indian Wells Resort Spa, gdje je radila kao fizioterapeut. Od svih njih, najsnažniji utisak ostavlja onaj što je dobila u tom kolektivu 2014. godine.
Po dolasku u Ameriku, u kalifornijski grad Palm Desert januara 1999. godine, prve dolare je zarađivala radeći kod našeg čovjeka u kuhinji poznatog kafea „Jasmin“ u Palm Springsu.
Sva ta „odlikovanja“ potvrđuju koliko je Mirsda Tabaković primjerna i vrijedna žena- radnica! I vitalna i snalažljiva. Ove vrline je ispoljavala i u najtežim ratnim danima, dok joj je muž Hamo devet mjeseci čamio u konc-logorima na području Hercegovine. Nije se predavala ni poslije progona 1993. godine iz svojih pitomih i pitoreksnih Aladinića, nadomak drevnog grada Stoca. I u izgnanstvu u Bijelom Polju kod Mostara latila se frizerskog alata da bi, koliko-toliko svojoj, u to vrijeme nejakoj, djeci obezbijedila nešto bolju ishranu.
Marljiva Tabakovićka s ponosom i s ralogom danas priča o svoje troje djece: kćerki Ajli i sinovima Adnanu i Eminu. I oni su već familijarni ljudi.
A nena Mirsada još više kazuje o svojoj unučadi. Kćer Ajla, udata Hodžić ime mališane- Norah i Nizar. Sin Adnan ima, takođe, dvoje djece – Medinu, koja je najstarije unuče Mirsada i Hame, i Adina. Dok je od svih najmlađi Isak, Eminovo dijete.
Ne čudi kada Mirsada, onako u šali kaže da su joj unučad „prebrisala“ one teške devedesete godine prošlog vijeka.
Dragan Miladinović
(prijeratni urednik mostarske Slobode)
Specijalno za portal NovaSloboda.ba iz SAD
(Nova Sloboda, 22. juna 2016.)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen