22. juni 1922. - 22. juni 2019
Mostar u srcu, Velež do groba
Na inicijativu jedne grupe građana,
radnika i đaka Učiteljske škole iz Mostara, na današnji dan prije
97 godina u gradu na Neretvi osnovan je Radnički športski klub
Velež.
Klub je ime dobio po obližnjoj planini
koja se smjestila iznad grada kojim teče modra rijeka. Klub je prve
tri godine zbog neimaštine igrao u crno-bijelim dresovima, a Crveni
su postali 1925. godine kada je u Mostar dresove iz Zagreba donio
Vaso Pucarić, član Uprave kluba.
Rođeni su zaigrali u crvenim dresovima
na turniru posvećenom pjessniku Safvet-begu Bašagiću protiv
gradskog rivala Zrinjskog, a kada su na teren istrčali Rođeni sa
tribina se začulo "Naprijed crveni, crveni,
crveni". Kapiten Zrinjskog zatražio je da fudbaleri Veleža
skinu crvene dresove. Nakon što su to fudbaleri Veleža odbili,
Zrinjski se povukao sa terena.
Veležu su vlasti 1940. godine
zabranili daljni rad, a nakon što je država ušla u Drugi svjetski
rat, veliki broj članova i simpatizera Rođenih stupio je u
Narodnooslobodilačku borbu. Čak njih 77 nije dočekalo slobodu i
najveće usphjehe svog kluba. Osam fudbalera je poginulo i proglašeni
su narodnim herojima. Herojem je proglašen i Mehmed Trbonja.
Velež je prvi put član Prve savezne
lige Jugoslavije postao 1952. godine, a brzo se vratio u niži rang
takmičenja. Nakon što su Rođeni 1955. godine ponovo ušli u Prvu
saveznu ligu, status prvoligaša zadržali su do 1992. godine i
raspada Jugoslavije. Nisu se uspjeli domoći titule prvaka
Jugoslavije, ali su Rođeni osvojili dva Kupa Maršala. Prvi put
1981. godine, a potom i 1986. godine.
Velež je imao fantastične generacije
fudbalera. Generaciju koja je igrala 60-ih godina prošlog stoljeća
predvodio je čarobnjak s loptom Muhamed Mujić. Generaciju
70-ih godina prošlog stoljeća predvodio je Sulejman Rebac, a
najpoznatija je po "tercetu" BMV (Bajević, Marić,
Vladić). Po mnogima Velež je morao osvojiti titulu tih godina.
Vrhunac te generacije u kojoj su još
igrali i Boro Primorac, Džemal Hadžiabdić, Vahid Halilhodžić,
Baka Slišković došao je 1981. godine kada je osvojen prvi Kup
Maršala Tita. Drugi Kup je osvojen 1986. godine, a Velež je
iznjedrio još neke velikane, među kojima su Petranović,
Đurasović, Kajtaz, Jurić, Tuce, Kodro...
Ostvario je Velež neke dobre rezultate
i na međunarodnoj sceni. U sezoni 1974/1975. izbacivali su Spartak
iz Moskve, bečki Rapid, a potom i engleski Derby County. Na kraju je
s ukupnih 2:1 u četvrtfinalu bolji bio holandski Twente. Jedna od
najpoznatijih utakmica je ona iz drugog kola Kupa UEFA 1987. godine.
Tada je Borussia Dortmund s ukupnih 3:2 prošla dalje Utakmicu u
Mostaru pratilo je 30.000 gledalaca.
Velež je početkom ratnih golgota u
Bosni i Hercegovini izbačen sa svog stadiona i nikada više nije bio
domaćin Pod Bijelim brijegom. Nakon što su neki novi ljudi došli
na Veležov stadion, trofeji i sva arhiva i vrijednosti velikana iz
Mostara završili su u smeću. Pokušao se Velež uništiti, ali to
Rođeni nisu dozvolili.
Izgrađen je stadion u Vrapčićima, a
Velež u posljednje vrijeme pretvara svoj novi dom u pravo fudbalsko
zdanje. U Premijer ligi BiH Rođenim nije bilo lako, nisu se osvajali
trofeji, nekoliko puta su izgubili status premijerligaša, a nakon
tri godine ove sezone vratili su se među najbolje klubove Bosne i
Hercegovine. I, čini se, tu ne misle stati.
Izronio je Stari za one što ga vole,
izronit će i Velež, a u Mostaru će opet gostovati neka nova
Borussija Dortmund i rađat će se novi Bajevići, Halilhodžići,
Kodre, Barbarezi... Jer, Mostar je u srcu, a ljubav prema Veležu je
do groba!
(radiosarajevo/26062019)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen