Nakon izgradnje Liska ulice 1902. –
1903. cijeli plato Rondoa je dobio lijep oblik šestokrake zvijezde.
U to vrijeme sjeverno od Rondoa se pružala velika parcela voćnjaka
od oko 4 700 m², a koja je bila u vlasništvu katoličke biskupije i
na kojoj je planirana gradnja još jedne katoličke katedrale. No,
izbijanje Prvog svjetskog rata remeti te planove, a biskupija nakon
rata prodaje parcelizirano zemljište većinom novopečenim ratnim
bogatašima. Jednu od parcela kupuje i pravoslavna crkva s namjerom
gradnje crkve za „750 duša“. Nabavio se i kamen i to tako što
je dovučen s Huma rušenjem dviju fortica.
Međutim, zbog nedostatka sredstava Pravoslavna crkva odustaje od gradnje, zemljište ponovo kupuje Katolička biskupija, da bi nakon Drugog svjetskog rata ono postalo vlasništvo države, koja 1948. g. na njemu, po projektu arhitekta Muhameda Kadića, počinje graditi veliko zdanje namijenjeno kulturnim potrebama grada. Tako se kamen, koji je bio dovezen s Huma, koristi za gradnju zgrade Doma kulture (danas Dom Hercega Stjepana Kosače), koji je zbog kroničnog nedostatka novca bio završen tek 1960. g. Još jedno krilo zgrade je naknadno nadograđeno 1969. godine.
Međutim, zbog nedostatka sredstava Pravoslavna crkva odustaje od gradnje, zemljište ponovo kupuje Katolička biskupija, da bi nakon Drugog svjetskog rata ono postalo vlasništvo države, koja 1948. g. na njemu, po projektu arhitekta Muhameda Kadića, počinje graditi veliko zdanje namijenjeno kulturnim potrebama grada. Tako se kamen, koji je bio dovezen s Huma, koristi za gradnju zgrade Doma kulture (danas Dom Hercega Stjepana Kosače), koji je zbog kroničnog nedostatka novca bio završen tek 1960. g. Još jedno krilo zgrade je naknadno nadograđeno 1969. godine.
Fotografija: Dom kulture (fotograf
Ivica Grubišić) 1963. i dogradnja krila Doma kulture 1969. g.
(Tibor/cidom)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen