Ai Weiwei (60) je jedan od najpoznatijih umjetnika na svijetu. Prije dvije godine je izbjegao iz Kine i našao se u Berlinu. Najpoznatiji disident iz Kine je sada predstavio jedan film o izbjeglicama.
„Human Flow“, „Protok ljudi“, je naziv filma. Pitanje krivice već dugo vremena nije više ograničeno samo na jedan režim, ili jednu zemlju. Film se bavi globalizacijom ovog problema.
Ovog puta, materijal za film nije njegov život. Njegovo platno, njegove boje sada su 22 miliona ljudi, koji se širom svijeta nalaze u izbjeglištvu. Zbog filma je Ai Weiwei putovao u Jordan, Grčku, Italiju, Gazu, Afriku i Bangladeš.
On prikazuje ljude koji su za njihovu budućnost iza sebe ostavili svoju prošlost. Njima je dosta rata siromaštva, gladi i progona. On jednim dijelom njihovih života, zajedno sa njima putuje u njihovu budućnost. U jednom izbjegličkom kampu je dao da mu se odreže njegova duga kosa. Prikazuje ljude na ivici njihove egzistencije.
Na pitanje da li je ikada smatrao da je pogrešno od života ovakvih ljudi praviti umjetničko djelo, Weiwei je kategoričan i kaže, ako se tako misli, onda je bolje ni ne upuštati se u nešto tako. Moraš biti jedan od tih ljudi, inače to ne funkcioniše. Mora se čovjek boriti sa tim ljudima za opstanak, biti dio njih, boraviti u ograđenim prostorima, identifikovati se sa njima, a u isto vrijeme se i izvući iz toga. Oni najčešće ne traže novac, nego iskrenost. A da bi se prikazala sva njihova patnja, baš na ovaj način im se može itekako mnogo pomoći. Većina estetskih vrijednosti koje izviru same od sebe su kontradiktorne, a film ne može riješiti njihove protivrječnosti. To je upravo i bio ključ za ovo djelo Ai Weiweija. Protivrječnost između samopoštovanja. Umjetnost sažaljenja, poboljšanja svijeta, naivna estetika i teška stvarnost, koja nije riješiva, ali se čuje da postoji. Nešto nepremostivo ne može više stajati kao problem prostora. Nemoguće nije više pitanje, jer bi inače bilo moguće. Na nikakvo pitanje ne mora se ni davati nikakav odgovor.
Najveću pojedinačnu izložbu Ai Weiwei je napravio je 2014. godine u berlinskom Gropius Bau.
„Evidence“ je bio naslov izložbe. U tu svrhu, upotrijebio je 6000 starih drvenih hoklica, koji Kineze koji su napustili zemlju podsjećaju na njihove ostavljene relikvije.
„Ornamenti bijede“ je fotografija napravljena pomoću drona, a prikazuje Rohingya izbjeglice iz Myanmara u Bangladešu.
„Svijet na brodu“ je instalacija koju je Ai Weiwei postavio u Pragu, u martu ove godine, a prikazuje jedan 70 metara dugi brod pun izbjeglica.
„Pogled na iskorjenjene“ prikazuje Ai Weiweia u Idomeniju. Tada je preko 14 hiljada izbjeglica boravilo u ovam grčkom kampu, nakon što je Makedonija bila zatvorila svoje granice.
Uz sve to on kaže: „Njemačka mi je podarila jedno sigurno mjesto, mjesto za performacije, kao što je bio moj studio, ili moja škola, na kojoj sam predavao. Ali ovo nije domovina!“
U međuvremenu, Weiwei je postao jedan pokretni spomenik.
Za njegov angažman polovinom novembra u Berlinu će mu biti uručena prestižna nagrada Bambi.
(izvor:focus)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen