Zemljišta za uzgoj voća i povrća na površini zemlje je sve manje. Jedan privatni preduzetnik i istraživač testira izgradnju podvodnih staklenika za uzgoj korisnih biljaka u okeanu. Na početku, sa uspjehom.
Staklenici sa kupolom od pleksiglasa su ankerisani za morsko dno, na dubini od osam metara. Na njihovoj unutrašnjosti kondenzuje se voda. Ronioci trenutno postavljaju okvir između kupola, na koji če se nasaditi korisni organizmi.
Dok su mnogi mislili kako je na suncu na plaži, na italijanskoj obali, prevruće, dotle je Sergio Gamberini razmišljao kako da od svog hobija napravi biznis. I upravo uslovi koji su postojali na području zaliva kod Genove, dali su mu ideju: Zašto se voće i povrće ne bi sadili pod vodom?
Dok su ljudi iz njegove firme bili skeptici, Gamberini je bio uvjeren da ideja nije glupa, čak šta više, da je sjajna. Prvo je krenuo na posao sa sinom Lucom. Oni su ideju dobro osmislili, jer biljke pod vodom dobijaju dovoljno toplote, vode i svjetla, a to znači da staklenici pod vodom ne trebaju energiju, kao oni na površini. Osim toga, bijke su zaštićene od štetočina, koje ih normalno napadaju u vrtovima i baštama na površini, tako da ne moraju biti prskane pesticidima. Ovakvi podvodni vrtovi bi u budućnosti mogli biti siguran dio svjetskog programa hrane, pogotovo u područjima gdje vlada suša na kopnu, i gdje se ne može ni zamisliti neka vanjska poljoprivreda. Osim toga, u neko dogledno vrijeme svijet će se susresti sa problemom vode, pa čak i tamo gdje ga sada nema. Prema podacima Svjetske organizacije za hranu (FAO) oko 70 procenata tekućih voda se koristi za poljoprivredu, tako da će se vremenom pojaviti i problem sa vodom za piće.
Osim gore nabrojanih prednosti, podvodni vrtovi sakpljaju kondenzovanu vodu sa unutrašnje strane kupola staklenika, a to je voda koja je oslobođena soli, i služi za napajanje biljaka pod kupolama. Temperatura ispod jedne kupole iznosi oko 26 stepeni celzijusa, a vlažnost se kreće oko 83 procenta.
Podvodni staklenici su toliko veliki da jedan ronioc može ispod doći stati ispod i uraditi ono što je potrebno, a na kraju, i ubrati prispjele plodove. Rast biljaka prate kamere i senzori. Ovakvim podvodnim , podvodni svijet neće biti ugrožen, jer se u njima ne koristi ništa, što bi moglo doprinijeti razvoju štetočina.
I pored svega što je vidljivo i objašnjivo, preduzetnik se nada da će ideja naići na razumjevanje i da će se plodovi iz njegovih podvodnih vrtovi tablirati kao prirodni prehrambeni proizvodi.
Naravno, postoje i oni koji su skeptici u svemu tome i koji smatraju da ovako nešto nema šanse da se probije. A prije svega, što na tlu postoji još uvijek prilično mnogo neiskorištenih površina na kojima bi se početi koristiti prije nego ove morske.
Ideja u svakom slučaju nije loša, a ako ništa drugo, ostaće zabilježena.
(izvor:focus)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen