Montag, 13. März 2017

Samo je nebo plavo





Nakon prethodnog priloga, koji je slika stvarnosti grada, da li uopšte ima smisla postavljati slike behara i početka proljeća nad Mostarom.
Imao sam slučajnu priliku prije nekoliko dana da se provezem cestom od Kuti-Livča do Vrapčića, u blizini odlagališta otpada Uborak. Milion plastičnih kesa „ukrašava“ stabla koja će najvjerovatnije, htjela to ona ili ne, po zakonu prirode, i ozeleniti i probeharati. Čovjeku jednostavno kroz glavu prolazi pitanje: kako ljudi u blizini tu uopšte i žive?
Ni u gradu stanje nije nimalo ljepše ni bolje. Ulice prokopane. One na kojima su završeni radovi, još neasvaltirane, a otvaraju se novi radovi i zatvaraju nove ulice za saobraćaj. Sve to treba, ali se čovjek ne može oteti utisku da su se ti poslovo otegli u nedogled, i da bi svve to moglo i malo brže.
Izgleda da nam od proljeća ostaje samo plavo nebo.

„Možda nam prolježe u samom gradu ove godine i neće biti baš to, ono na što smo navikli. Prije svega mislim na velike i sveobuhvatne radove u samom gradu, iskopine, radne mašine, prašinu i sav taj dojam velikog gradilista. Da se i sa tih mjesta ukrasti komadić neba, mrvica behara, cvijeta ruzmarina? Da se fotografijom sakriti i buka i prašina, nered u prometu pa i sva nečistoća koju je sjever nagizdao po granama i okrajcima uglavnom naše nebrige za čistoćom grada.
Kako rekoše stihovi jedne pjesme "ne prolazim tuda vise"...Baš tako, moj objektiv to nikako ne može da podnese.
Razumljivo je da se i to jednom mora odraditi, al kakav bi ja bio stanovnik ovoga grada kada bar jedno jutro ne bi bacio roncu?

Sretan Vam radni tjedan radnici, sretna sedmica školarci i oni maleni u vrtićima, jaslicama te kod nana i baka, sretna hefta i svima onima koji dane i ne broje? Živi zdravi i veseli bili moji cijenjeni virtualci„ (preneseno sa stranice facebok/Dragan Gugo Koso)

(spagos)

Keine Kommentare:

Kommentar veröffentlichen