Serija fotografija u ovoj galeriji pomalo je neobična, ali se često pojavljuje u albumima starih fotografija i na portalima. Sve četiri su snimljene istog dana u parku na Musali.
Inače, park je u današnjem obliku izgrađen 1929. godine, dok je prije toga postojala mnogo manja bašta s vodoskokom, a pripadala je hotel Neretvi. Na sve četiri slike je vidljiv dio Vakufske kuće izgrađene ispred Ćose Jahja džamije 1937. godine, kao i prekrasna kamena ograda parka. Na prvoj i drugoj slici se vidi Alajbegovića česma, koja je u prvobitnoj varijanti, kad je bila tek podignuta 1883. godine, bila smještena uz Vakufsku kuću – odmah s desne strane na početku ulice Braće Brkića. Tek naknadno, 1936. godine, česma je premještena na današnju poziciju. Iz svih navedenih podataka zaključujemo da je godina nastanka ovih fotografija između 1937. i 1941. godine.
Na slikama vidimo prve mostarske „manekenke“. Naime, očigledno da je fotograf sa sobom vodio par djevojaka koje su mu pozirale, kako bi snimak bio što uvjerljiviji, te kako bi se motiv Mostara što bolje prodavao. Motiv pokrivenih muslimanskih žena bio je veoma čest na razglednicama, sve tamo od dolaska Austrougarske, pa do početka Drugog svjetskog rata. Bila je to egzotika, dašak Orijenta, neistraženi pejzaži za nenavikle oči primaoca pošte u Europi.
Tako su i ove djevojke obukle odjeću kojoj je cilj zagolicati maštu modernog građanskog sloja Zapada. Posebno je zanimljiva bila ova crna nošnja karakteristična isključivo za Mostar, a u izvornoj varijanti se sastojala od crnog ili tamnoplavog grubog vojničkog šinjela, čije bi se ogromne kragne podigle i po rubovima zašile, ostavivši samo prednji dio nezašiven, te time dobila vrsta kapuljače. Tako bi žene poprimile oblik bube jelenka, a što su strani putopisci često naglašavali i opisivali. U modernijoj varijanti vidimo da su djevojke obukle istu tu nošnju samo načinjenu od laganijih, lepršavijih materijala. I obuća kod djevojke na zadnjoj fotografiji je u trendu – sandale i obavezne štikle.
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
novasloboda.ba
Inače, park je u današnjem obliku izgrađen 1929. godine, dok je prije toga postojala mnogo manja bašta s vodoskokom, a pripadala je hotel Neretvi. Na sve četiri slike je vidljiv dio Vakufske kuće izgrađene ispred Ćose Jahja džamije 1937. godine, kao i prekrasna kamena ograda parka. Na prvoj i drugoj slici se vidi Alajbegovića česma, koja je u prvobitnoj varijanti, kad je bila tek podignuta 1883. godine, bila smještena uz Vakufsku kuću – odmah s desne strane na početku ulice Braće Brkića. Tek naknadno, 1936. godine, česma je premještena na današnju poziciju. Iz svih navedenih podataka zaključujemo da je godina nastanka ovih fotografija između 1937. i 1941. godine.
Na slikama vidimo prve mostarske „manekenke“. Naime, očigledno da je fotograf sa sobom vodio par djevojaka koje su mu pozirale, kako bi snimak bio što uvjerljiviji, te kako bi se motiv Mostara što bolje prodavao. Motiv pokrivenih muslimanskih žena bio je veoma čest na razglednicama, sve tamo od dolaska Austrougarske, pa do početka Drugog svjetskog rata. Bila je to egzotika, dašak Orijenta, neistraženi pejzaži za nenavikle oči primaoca pošte u Europi.
Tako su i ove djevojke obukle odjeću kojoj je cilj zagolicati maštu modernog građanskog sloja Zapada. Posebno je zanimljiva bila ova crna nošnja karakteristična isključivo za Mostar, a u izvornoj varijanti se sastojala od crnog ili tamnoplavog grubog vojničkog šinjela, čije bi se ogromne kragne podigle i po rubovima zašile, ostavivši samo prednji dio nezašiven, te time dobila vrsta kapuljače. Tako bi žene poprimile oblik bube jelenka, a što su strani putopisci često naglašavali i opisivali. U modernijoj varijanti vidimo da su djevojke obukle istu tu nošnju samo načinjenu od laganijih, lepršavijih materijala. I obuća kod djevojke na zadnjoj fotografiji je u trendu – sandale i obavezne štikle.
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
novasloboda.ba
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen