Dr. Asim Peco:
Jekavske oaze u zapadnoj Hercegovini (Gracka)
Tekst dr. Asima Pece
priredio je profesor Kemal Mahić i objavio ga na portalu Ljubušaci.com, pri čemu
je napomenuo da ga sa radošću poklanja žiteljima Gradske. Hvala
profesore. Sa radošću prihvatamo poklon,
zahvaljujemo se i ovim putem tekstu produžavamo
život, uz dužno poštovanje prema autoru, profesoru dr. Asimu Peci i njegovom
djelu.
Najzapadnije
jekavsko selo u ovom dijelu Hercegovine je Gracka kod Ljubuškog. Prof.Kanaet je
ispitivao i život stanovnika toga sela. Prema tim ispitivanjima, starinci u
ovom selu su Maksumići. Ostali su ovamo došli iz raznih krajeva (Berane, Podveležje,
Lukomir kod Konjica) jekavske oblasti. Za Maksumiće, prof.Kanaet kaže da su
„potomci starih stočarskih grupa koje su se kratale i pomicale s prodiranjem
Turaka u Dalmaciju i povlačili se sa njima dok se nisu nastanili u Grackoj“. Uz
Gracku ide i muslimansko selo Drljajice koje se nalazi na području bivšeg
mostarskog sreza.Ima 10 porodica. Porijeklom su iz Žulja (Nevesinje) i Gracke. Stanovnici
Drljajica “po načinu života, vjeri, govoru, nariječju potpuno (su) srodni
ljubuškim travarima (tj.stanovnicima Gracke)“.
Za jekavce
ostalih sela ovog dijela Hercegovine, Jasenica kod Čapljine, Gracka, Kručevići
i Šurmanci, Polog, Miljkovići, Međine, Blizanci, Krehin Gradac, Biletići, Vionica)
teže je utvrditi odakle su, kao i vrijeme njihova dolaska u ove krajeve. Jedno
je ipak sigurno. Svi su oni tu najmanje 100 godina i ovamo su dolazili kao
kmetovi na aginsku zemlju - i Muslimani i pravoslavci.
U vezi sa
govornom problematikom ovih jekavaca postavlja se i jedno načelno pitanje:kako
su oni, u ikakvskoj sredini, mogli tako dugo da sačuvaju svoje osnovno govorno
obilježje-jekavizam? Poznato je da manje govorne oblasti u sredini sa
drugačijim govornim karakteristikama vremenom gube svoje najbitnije govorne
odlike i utapaju se u govor većine. Za pravoslavce Gabele, Bačevića, Slipičića,
Raštana, Raške Gore nije teško dati odgovor na postavljeno pitanje. Ta se
mjesta nalaze ili uz Neretvu ili dosta blizu Neretve tj.uz granicu između
govornih područja sa različitim refleksima slova e. Stanovnici tih sela ne samo
da su ovamo došli sa jekavskog tla, nego su i danas u vrlo bliskim odnosima sa
jekavcima centralne i istočne Hercegovine. Najčešće su i žene iz tih krajeva. Istina,
ovo ne može da se kaže i za jekavce pravoslavce iz sela koja se nalaze dublje u
ZH zoni-oblasti Brotnja i Mostarskog blata. Ali i kod ovih jekavaca, kao i onih
uz Neretvu, postoji jedan vrlo značajan činilac koji je bio glavni oslonac za
čuvanje i očuvanje njihova jekavskog govora - to je svjesni momenat. Svi oni
znaju da katolici njihovih ili susjednih sela govore drugačije - ikavski, znaju,
opet, i to da njihovi istovjernici, često i srodnici sa druge strane Neretve
govore kao i oni. Otuda kod njih i svjesna težnja da očuvaju svoje govorno
obilježje i sve drugo što ih veže sa pravoslavcima istočno od Neretve. Dakle,za
čuvanje jekavskog izgovora kod pravoslavaca ovoga hercegovačkog područja od
presudnog značaja bio je,po mom mišljenju,svjesni momenat koji je i omogućio da
se tako dugo očuva njihov jekavizam u ikavskom moru.
...Posebno je
pitanje, kako su Muslimani navedenih ZH sela uspjeli da očuvaju svoj jekavski
izgovor. Poznato je da u toj hercegovačkoj zoni ima i Muslimana ikavaca. Pored
u Ljubuškom, Muslimana ikavaca ima još u Čapljini, u jednom dijelu Mostara, a i
u Vitini. Van tih mjesta nema Muslimana ikavaca u ovom dijelu Hercegovine. Kako
objasniti ovaj dijalektološki fenomen? Otkuda to da Muslimani koji žive u
varošicama koje se nalaze sa desne strane Neretve, makar i ne pripadali potpuno
ZH govornoj zoni imaju drugačiji izgovor nego što ga imaju Muslimani koji žive
u selima toga područja Hercegovine? Šta je to što je uslovilo i očuvalo ovu
razliku?
Čini mi se da su
u pitanju dva razloga, i to: 1.porijeklo i 2.ekonomski položaj.
1. Muslimani ZH varošica
- bilo da su u pitanju starosjedioci, tj. oni koji su tu primili islam ili oni
koji su u ova mjesta došli iz zapadnijih, takođe ikavskih krajeva - porijeklom
su ikavci. Za seljake tih krajeva, kao što je već rečeno, to se ne može reći, ili
ne za sve njih. Stočari Gracke i Jasenice tu su mogli doći i prije primanja
islama, najvjerovatnije da su Muslimani ostalih ZH sela ovamo došli
kasnije, i to kao pripadnici nove vjere, naravno iz jekavske Hercegovine.
2. Vrlo značajan
je bio i drugi razlog, ekonomski položaj ovih Muslimana. Ikavci varošica bili
su veleposjednici - age i begovi, kako starosjedioci, tako i oni koji su
poslije povlačenja iz zapadnih krajeva ovamo došli. Muslimani stočari bili su i
ostali su ekonomski u podređenom položaju. Nova vjera, bez sumnje, donosila je
izvjesne beneficije. Te beneficije u ovim krajevima mogle su se ogledati u
sljedećem:pravo na ispašu, čuvanju „planine“, povećanu bezbijednost i sl.
Ali, a to je važno, taj istorijski akt - prelaz na novu vjeru, vjeru vladajuće
nacije - nije bitno izmijenio njihov ekonomski položaj. Oni su i dalje ostali
stočari, živjeli su u kolibama i pojatama, koje su lako mogle biti i napuštene
i uništene, a i ponovo obnovljene. Jekavci Mostarskog blata i Brotnja tu su i
došli, tačnije rečeno tu su ih i preselili da bi mogli obrađivati tuđu zemlju.
Dakle, islamizacija
Jasenice i Gracke nije na sociološkom planu ništa izmijenila. I dalje je ostao
odnos aga i beg na jednoj strani, stočar „balija“ i kmet na drugoj strani. To
su bila dva različita svijeta sa različitim i načinom života, i običajima, i
govorom. Vjerska povezanost u ovom slučaju bila je od sekundarnog značaja. Kanaet
konstatuje da ni u Jasenici ni u Grackoj ne samo da nema mješovitih brakova, nego
nema ni brakova između Muslimana ovih sela i Muslimana Ljubuškog! To vrijedi i
za ostale jekavce u ovoj zoni, što znači da je i sa te strane kontinuitet
njihova primarnog izgovora bio obebijeđen.
Još nešto o
porijeklu jekavaca Gracke, a to zbog toga što podaci o njihovoj najstarijoj
porodici, porodici Maksumića, upućuju i na njeno ikavsko porijeklo. Prof.Kanaet,
to je već rečeno, kaže da u Maksumići, kao nomadski stočari, išli za turskom
vojskom do Dalmacije, pri povlačenju Turaka iz tih zapadnijih krajeva povlačili
su se i oni dok se nisu skrasili u Grackoj. Dakle,pitanje je: da li su oni po
porijeklu ikavci ili jekavci. To je prvo pitanje. Drugo pitanje je vezano za
islamizaciju kako ove porodice, tako i drugih koji su tu primile islam (iza
beogradskog mira po Kanaetu).
1. U vezi sa
prvim ovdje postavljenim pitanjem moglo bi se reći ovo: a) oni su kao nomadski
stočari krenuli za turskom vojskom iz jekavskih krajeva, za vojskom su išli sve
dok se nisu ddefinitivno nastanili u Grackoj; i b) oni su porijeklom ikavci, iz
ikavske Dalmacije. Rano su došli u Gracku, tu su primili islam i ostali do
naših dana. Jekavizirali su se pod uticajem ostalih porodica koje su docnije
došle u Gracku (Elezovići iz Berana, Špage iz Podveležja i Čolići iz Lukomira)
i jekavaca sa „planine“ sa kojima oni provode svake godine skoro šest mjeseci. Zbog
posebnog načina života oni su, to je već rečeno, bili prinuđeni da se žene iz
onih krajeva u kojima su vladali identični uslovi života a to su bili jekavski
krajevi.
Mada ni ova druga
mogućnost nije bezrazložna, izgleda mi da je prvi odgovor prihvatljiviji. Ako
dobro shvatam Kanaeta, oni su ovamo mogli doći, kao nomadski stočari, i iz
jekavske Hercegovine. Bavljenje u Dalmaciji nije moglo uticati na izmjenu
njihovog govora, jer su oni uvijek činili jednu kompaktnu cjelinu.
2. Pitanje
islamizacije ovih stočara značajno je utoliko što su neke od tih porodica
primile islam, tu,na ovom tlu, i sada se postavlja pitanje: ko su bili
propagatori nove vjere - ikavci, iz te govorne zone, ili jekavci, iz drugog
dijela Hercegovine. Istina, ovo pitanje nije toliko bitno za čuvanje jekavizma.
Nova vjera je bila praćena usvajanjem molitava na tuđem jeziku i sa te strane
nije bilo opasnosti da se ugrozi njihov izvorni izgovor. Dakle, propagator nove
vjere mogao je biti i neki hodža ikavac, sa toga tla, koji se, ako je ostao u
tom mjestu, morao i sam prilagoditi govoru većine. Nije isključeno da je novu
vjeru širio i neki hodža jekavac iz Dubrava, Podveležja ili čak iz Konjičke
župe. Što se tiče vremena njihovog prelaska na islam, mislim da je to vrijeme
kada je vršena islamizacija i u drugim krajevima Hercegovine. Kao što će se
niže vidjeti, oni čuvaju glas h, a to je znak da je islamizacija izvršena prije
nego je ovaj glas izgubljen iz fonetskog sistema toga područja našeg jezika. Bilo
bi interesantno napraviti jedno poređenje između govora hercegovačkih Muslimana
i govora Muslimana Mrkovića (Crna Gora). Izgleda da su ovi posljednji primili
islam od Šiptara, i to prilično kasno. Na ovakav zaključak upućuju i njihova
imena, i druge govorne osobine koje tu nisu autohtone nego su donesene sa novom
vjerom, ali iz sasvim drugog izvora nego što je to bio slučaj u BiH.
Da zaključimo. Na
očuvanju jekavizma u ovim selima ZH uticala su dva momenta: kod pravoslavaca, koji
su ovamo došli iz jekavske Hercegovine, u prvom bio je od značaja vjerski
momenat, a zajedno sa ovim išao je i socijalni. Kod Muslimana od presudnog
značaja bio je ekonomski faktor. Oni su bili ili kmetovi ili stočari - bezemljaši.hercegovački
veleposjednici nisu ih smatrali sebi ravnim (riječi jednog
Muslimana iz Gracke: Nas i Muslimani građani zovu balijama), a ni ovi stočari
nisu željeli da se sa građanima govorno jednače. Dakle,n ešto vjerski, a nešto
socijalni razlozi bili su presudni za čuvanje jekavizma u ovim selima...
NAPOMENA:Tekst
pod ovim naslovom autor je objavio 1966/67! Sa radošću „poklanjam“ ovaj tekst
žiteljima Gradske!
Priradio prof.
Kemal Mahić
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen