Vukodol je duže od 50 godina bio sjedište biskupa, tu je s radom započela prva pučka škola, a zatim i prva štamparija katoličkog poslanstva u Hercegovini, a iz nje su se čuli i zvuci prvog klavira u BiH.
%2B1970-ih.jpg)
Sve tamo do 1850.ih godina. katolički župnik u Hercegovini nije se usudio posjetiti svoju pastvu u gradu kako bi obavio obred, nego je to isključivo činio prerušen ili tajno noću. Biskup Rafael Rafo Barišić, koji je. Inače. imao sjedište u jednoj kolibi u Seonici, čvrsto je naumio učiniti kraj takvom nepodnošljivom stanju. Početkom 19. vieka uspjelo mu je pridobiti iz Stambola sultanov potpis, koji mu je dozvolio gradnju biskupske kuće u Mostaru. Premda se radi o vremenu kada je mostarski kadija izdao zakon po kome u Mostaru, prema Kuranu, mogu stanovati skupa muslimani i katolici, mostarski muslimani su, prkoseći kadiji i Sultanovoj naredbi, uzeli oružje i zacijelo bi ubili biskupa da vezir Ali-paša Rizvanbegović nije stao između njih. Budući da muslimani nisu htjeli ni za sve zlato svijeta prodati neko građevinsko zemljište u gradu u tu svrhu, to je Paša, u svoje ime, kupio jedan komad zemlje na južnom prilazu Mostara u Vukodolu, koju je onda prodao biskupu za 6 kesa pjastera (500 kruna). Čim su muslimani saznali to, udružili su se i zakleli da će radije pasti do posljednjeg čovjeka nego dozvoliti da jedan nevjernik tu izgradi kuću.
Župnik fra Ilija Vidošević je u dva navrata otpočinjao gradnju kućice u Vukodolu, ali mu to nije polazilo za rukom sve dok biskup Barišić nije odredio fra Petra Bakulu za voditelja gradnje. Okružen naoružanim pašinim čuvarima, koji su osiguravali gradnju, preuzeo je posjed u vlasništvo, a radnici su s oružjem za pojasom počeli gradnju 1839. godine. Međutim, ubrzo gradske vlasti oduzimaju prethodno izdatu građevinsku dozvolu, da bi je tek 1846. godine ponovo aktivirali i to nakon što je, na traženje biskupa, mostarski kadija Muhamed Emin izdao dozvolu (hudžet) da je zemljište oko kuće u Vukodolu vlasništvo crkve. Gradnja ovog kompleksa počela je 7. aprila 1847. godine, a tek 1852. godine biskup je mogao useliti u novi župni stan. Cijeli kompleks bio je opasan jakim, visokim, kamenim zidom, a centralni i najznačajniji objekat kompleksa predstavljala je biskupska palata – rezidencija.
U Vukodolu je s radom započela prva pučka škola, a zatim i prva štamparija katoličkog poslanstva u Hercegovini (1872. godine), a iz nje su se čuli i zvuci prvog klavira u BiH. Duže od 50 godina je Vukodol bio sjedište biskupa, jer je tek 1906. godine izgrađena Biskupska palata na Bakamovića glavici, od tada poznatoj kao Biskupova glavica.
Kompleks stare biskupske rezidencije u neposrednoj blizini rimokatoličkog groblja Masline, nacionalizovan je krajem 1959. godine, a nakon osamdesetih godina prošlog vijeka cijeli je kompleks napušten i prepušten propadanju. U zadnjem ratu, 1992. godine, rezidencija u Vukodolu je granatiranjem oštećena, a lokalitet još uvijek služi za odlaganje otpada. Ove godine, Biskupija u Vukodolu proglašena je nacionalnim spomenikom.
Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
novasloboda.ba
Sve tamo do 1850.ih godina. katolički župnik u Hercegovini nije se usudio posjetiti svoju pastvu u gradu kako bi obavio obred, nego je to isključivo činio prerušen ili tajno noću. Biskup Rafael Rafo Barišić, koji je. Inače. imao sjedište u jednoj kolibi u Seonici, čvrsto je naumio učiniti kraj takvom nepodnošljivom stanju. Početkom 19. vieka uspjelo mu je pridobiti iz Stambola sultanov potpis, koji mu je dozvolio gradnju biskupske kuće u Mostaru. Premda se radi o vremenu kada je mostarski kadija izdao zakon po kome u Mostaru, prema Kuranu, mogu stanovati skupa muslimani i katolici, mostarski muslimani su, prkoseći kadiji i Sultanovoj naredbi, uzeli oružje i zacijelo bi ubili biskupa da vezir Ali-paša Rizvanbegović nije stao između njih. Budući da muslimani nisu htjeli ni za sve zlato svijeta prodati neko građevinsko zemljište u gradu u tu svrhu, to je Paša, u svoje ime, kupio jedan komad zemlje na južnom prilazu Mostara u Vukodolu, koju je onda prodao biskupu za 6 kesa pjastera (500 kruna). Čim su muslimani saznali to, udružili su se i zakleli da će radije pasti do posljednjeg čovjeka nego dozvoliti da jedan nevjernik tu izgradi kuću.
Župnik fra Ilija Vidošević je u dva navrata otpočinjao gradnju kućice u Vukodolu, ali mu to nije polazilo za rukom sve dok biskup Barišić nije odredio fra Petra Bakulu za voditelja gradnje. Okružen naoružanim pašinim čuvarima, koji su osiguravali gradnju, preuzeo je posjed u vlasništvo, a radnici su s oružjem za pojasom počeli gradnju 1839. godine. Međutim, ubrzo gradske vlasti oduzimaju prethodno izdatu građevinsku dozvolu, da bi je tek 1846. godine ponovo aktivirali i to nakon što je, na traženje biskupa, mostarski kadija Muhamed Emin izdao dozvolu (hudžet) da je zemljište oko kuće u Vukodolu vlasništvo crkve. Gradnja ovog kompleksa počela je 7. aprila 1847. godine, a tek 1852. godine biskup je mogao useliti u novi župni stan. Cijeli kompleks bio je opasan jakim, visokim, kamenim zidom, a centralni i najznačajniji objekat kompleksa predstavljala je biskupska palata – rezidencija.
U Vukodolu je s radom započela prva pučka škola, a zatim i prva štamparija katoličkog poslanstva u Hercegovini (1872. godine), a iz nje su se čuli i zvuci prvog klavira u BiH. Duže od 50 godina je Vukodol bio sjedište biskupa, jer je tek 1906. godine izgrađena Biskupska palata na Bakamovića glavici, od tada poznatoj kao Biskupova glavica.
Kompleks stare biskupske rezidencije u neposrednoj blizini rimokatoličkog groblja Masline, nacionalizovan je krajem 1959. godine, a nakon osamdesetih godina prošlog vijeka cijeli je kompleks napušten i prepušten propadanju. U zadnjem ratu, 1992. godine, rezidencija u Vukodolu je granatiranjem oštećena, a lokalitet još uvijek služi za odlaganje otpada. Ove godine, Biskupija u Vukodolu proglašena je nacionalnim spomenikom.
Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
novasloboda.ba
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen