srijeda, 18. prosinca 2013.

Ovdje se živi za male stvari


Ovdje se živi za raju

 

(kolumna objavljena na: ukasaba.com)
 
 

 

Ljudi se ne dijele na bogate, siromašne, pametne, glupe, slavne i one druge, već se ljudi dijele na dvije grupe: raja i šupci.

 

Nedavno sam čitao knjigu Manize Naqvi, pakistanse autorice, pod nazivom Sarajevske subote. Knjigu je napisala u periodu kada je boravila u Sarajevu neposredno nakon završetka rata. Smatram da je način na koji je prenijela sarajevski duh i analizarala mentalitet našeg društva nešto najbolje što sam pročitao u posljednje vrijeme. 

 

Ovo je jedan od bojih opisa sarajevskog načina razmišljanja koja bi nekako prosto glasila ovako - ljudi se ne dijele na bogate, siromašne, pametne, glupe, slavne i one druge, već se ljudi dijele na dvije grupe: raja i šupci.

 

Pod rajom smatra se svako ko te pozdravi na ulici i ne okreće glavu od tebe, iako te dugo nije vidio. Onaj koji ustane starijem u tramvaju. Onaj ko stane i ponudi pomoć kada ti se pokvari auto. Onaj ko ti čestita bajram, iako on možda slavi božić ili pesah. Oni suprotni tome bi među sarajaevskom rajom bili okarakterisani kao šupci.

 

U drugu kategoriju raja najčešće stavlja i sve one koji uporno pokušavaju u raju ubaciti sav zapadnjački šljam. Tako imamo razne modne gurue, fenserke i utvare sa tonama šminke što idu po najskupljim klubovima,  posjećuju svaki fashion week i pohrle da pročitaju svaku knjigu E.L. James.

 

Zadivio me način na koji je Naqvi opisala pravu prirodu odnosa raje prema ovkavima ljudima, ali i općenito prema slavnim osobama iz cijelog svijeta. Govorila je o iskustvu koje je doživjela kada je sjedila u jednom kafiću u centru grada za vrijeme festivala. U lokal je ušao jedan od poznatih holivudskih glumaca. Iako bi vjerovatno bilo gdje u svijetu ljudi tražili da se slikaju sa takvom zvijezdom, ovdje su ljudi samo preko oka pogledali, a vrhunac oduševljenja bi bio kratki komentar:

 

"E vidi onog, što mi je nešto poznat." 

"Ma to ti je onaj što glumi u filmovima tamo u Americi"

"A ja, dobro si."

 

I nastavili bi pričati o svojim svakodnevnim stvarima koje su za njih puno važnije i zanimljvije od neke tamo zvijezde. Ovdje ne postoje zvijezde i slavni, nikada nisu postojali i nikada neće postojati. Ovdje se živi za male stvari, za sitnice, za sreću koja dolazi sa dlana voljene osobe, a ne za velike riječi i prazna djela. Ovdje se živi za raju. 

 

(autor I.P.)

 

Nema komentara:

Objavi komentar