ponedjeljak, 9. prosinca 2013.

Gužva u šesnaest


Hohestrasse je najprometnijih 436 metara neke ulica na na svijetu. Kad je prazna, normalnim hodom dovoljno je 4 minute i 56 sekundi da se pređe ta razdaljina, s kraj na kraj.
 
 

A kad je gužva, kao protekle subote, tih 436 metara je puno ko šibica. Izbrojano, 32 sudaranja sa prolaznicima, sedam gaženja stopala, tri kolizije sa dječijim kolicima. Hohestrasse između turizma i lovaca na poklone, sve to se nalazi u jednom šoping paklu. Ujutro, oko devet sati, dok još nije bilo gužve za tu relaciju je bilo potrebno 4 minute i 56 sekundi. Ali tada su prodavnice bili još zatvorene.
 
 

U dva popodne, na samom ulazu u tu ulicu, sa Walrafplatza, nije bilo moguće ući. A ako si već unutra, onda nema micanja, ni naprijed ni nazad. I tada počinje prodiranje i guranje. Prvi točkovi kolica preko noge. A onda počinje padati kiša. Divno. Onaj ispred je brži i razvlači svoj kišobran. Direktno po licu. Umalo ne ostadoh bez očiju. Na raskrsnicama je posebno kritično, sa sve četiri strane susreću se ljudi natovareni kesama i torbama. Ima subota, kada je Hohestrasse zbog velikog pješačkog saobraćaja potpuno zakrčena. Tako je bilo i ove. Jedno dijete sa picom u ruci, gora se i juri direkrno prema meni. Pokušavam manevrisati, ali, margarita mi ostaje na pantalonama. Onda još nekoliko sudara i konačno sam vani. Za istu štreku sad mi je bilo potrebno duplo više vremena. Po svoj prilici, narednih subota ću izbjegavati ovu ulicu.

Nema komentara:

Objavi komentar