srijeda, 11. prosinca 2013.

Muhamed Ali - Moje poštovanje, Nelson Mandela!

Moje poštovanje, Nelson Mandela!

Veliki Muhamed Ali obratio se pismom zahvalnosti preminulom Nelsonu Mandeli.
Mandela. Jedno ime. Jedan čovjek. Jedna misija: sam spasiti jedan narod.
Ni jedan čovjek nije imao toliko uticaja na jednu naciju i toliko ljudi inspirisao, kao Mandela.
On je izveo jedan narod iz užasnog aparthejda u jednu uspješnu, multietničku demokratiju – bez sile.

Da li se ikad jedan čovjek toliko žrtvovao za jednu naciju? Osim onih koji su za nju dali svoj život.
Mandela je mogao svojih 27 godina zatvora provesti negdje van zemlje i otuda nesmetano protestvovati. Međutim, on nije tako uradio. Kad je njegov narod patio, patio je i on zajedno sa njim. Ni meni nisu strani protesti. Ja dobro poznajem misli i osjećaje, koje ljudi doživljavaju, ako se podignu protiv sistema i preuzmu sve to na sebe. To nikome nije jednostavno. Mora se preuzeti enormno velika lična žrtva, ali, Irak, ima i tako izuzetnih ljudi, koji opšte dobro preuzimaju na sebe.
Moderna Afrika nastala je kroz žrtvu koju je učinio Mandela. Mene impresionira i danas kako jedan čovjek, nakon što je proveo dvije i po decenijea života u zatvoru, kada izađe vani oprašta onima koji su ga uhapsili.
Riječ„ ndugu” na zulu jeziku opisuje to najbolje: Moja ljudskost nastaje kroz tebe. Mandela je usprkos strašnih stvari koju su mu napravili, ostao u poziciji da one koji su ga kažnjavali posmatra kao ljude. Oni su od njega samo mogli učiti. Svi smo mi ljudi, pa čak i najlošiji od nas. Kad bi se svi vlastodršci na svijetu samo držali zakona koji su propisani, bilo bi mira na čitavom svijetu. Mandela je dokazao da se sve razlike mogu prevazići mirnim putem.
Kad je Mandela izašao na slobodu, razmišljao sam o tome, kako je, dok je sjedio u ćeliji, bio hrabar, ponosan i nesalomljiv, proganjan sve te godine samo zbog svog ubjeđenja. Njegova željezna odlučnost bila je signal za čitavu zemlju, i jednog posebnog dana Južnoafrikanci su, slijedeći tu snažnu inspirirajuću svijetlost, izašli u slobodu.
Ja sam bio iznenađen, kad sam kasnije saznao, da je Mandela redovno pratio sve moje borbe. Bio sam dirnut do suza On, jedan kralj u egzilu, bio je motivisan mojim borbama u ringu. Da sam znao da je za vrijeme moga meča protiv Frejzera on sjedio uz radio aparat i slušao prenos meča, vjerovatno bih te noći pobijedio Joea. Ja sam uvijek bio najjači ako sam se borio za neku stvar.

Mandela je smatran za vođu plemena koje nosi ima Mabiba. Ali, on je predstavljao jedno puno veće pleme. Ov je bio predvodnik plemena hrabrosti i pristojnosti za sve ljude. Ovo zadnje stoljeće nije imalo važnijeg, značajnijeg, produbljenijeg vođu, stvorenog za ovaj svijet.
Njegovo ime će biti spominjano stoljećima, i nekada će neko dijete obuzeto njegovim duhom, koristiti njega kao inspiraciju da učini nešto veliko. To je nasljedstvo, jedan osvijetljeni put za naredne generacije. Da li nam je mogao nešto ljepše ostaviti?
Nije bez razloga Mandela nazivan tata, otac. On je otac nacije. Ali, pošto je on njegov život stavio u službu svih, i borio se za slobodu, za koju je dao veliku ličnu žrtvu, on je otac i drugih nacija - Tata svijeta.
Klanjam se pred ovim veličanstvenim čovjekom i zahvalan sam da sam imao sreću da živim uz njega.
(izvor: huffingtonpost)
Priredio: Smail Špago
 
NovaSloboda.ba

Nema komentara:

Objavi komentar