Freitag, 11. September 2020

Godišnjica: Grijeh u raju

 


Od 1966. do 1996. godine na atolu Mururoa aktivirano je 188 (!) atomskih bombi, od toga 41 u zemljinoj atmosferi, a 147 pod zemljom.

Prvi nadzemni test izvršen je 2. jula 1966, sa kodnim imenom "Aldébaran". Francuska je tek dan ranije najavila izlazak iz zapadnog odbrambenog saveza NATO (punopravna članica je postala tek 2009.) Time se htjele osamostaliti od zaštite SAD, od kojih se dugo osjećala napušteno tokom Drugog svjetskog rata. Nepuna 24 sata kasnije, Grande Nation je aktivirala prvu atomsku bombu u atolu Mururoa. Slijedili su i drugi testovi, na istom, kao i u susjednom atolu Fangataufa.

Prva francuska nuklearna ispitivanja izvedena su 1960. godine u Sahari, na teritoriji Alžira, koji je tada još uvijek bio francuska kolonija. Civili i francuski vojnici, koji su tamo bili raspoređeni, pate i danas od dugoročnih posljedica. Kada je 1962. godine Alžir stekao nezavisnost, Francuzi su tražili novo mjesto zabtestove, i našli ga na drugom kraju svijeta, 20.000 kilometara od matične zemlje. Nenaseljeni atoli izgledali su savršeno, tamo je bilo "samo" 5000 stanovnika, što je prihvaćeno kao kolateralna šteta. Nakon nastavka i gigantskih protesta 1995. godine, testovi su konačno obustavljeni 1996. godine. Eksplozije se od tada samo kompjuterski simuliraju.

Francuzi su se 2000. potpuno povukli sa Mururoa. Do danas je taj atol zabranjeno područje. U 140 bušotina lageruje se radioaktivni otpad.


Mururoa na polinezijskom jeziku znači nešto kao "velika tajna". Ipak, nije tajna što su Francuzi učinili sa oko 300 kvadratnih kilometara nenaseljenog atola u južnom Tihom okeanu.

Možda bi im se danas svidjelo da je ostalo tajna ... Uzeli su mali komadić raja i desetljećima ga zagađivali nuklearnim testovima. 1995. godine tadašnji predsjednik Jacques Chirac (1932. - 2019.) nastavio je sa testovima. Ali nije očekivao koliko će reakcija i protesti biti eksplozivni.

Izvođenje nuklearnih testova na nenaseljenim atolima u početku ne zvuči opasno. Ali ipak su bili. Čak i u prvim testovima 1960-th, pogrešno je proračunat pravac vjetra. Istog dana radioaktivni otpad je pao iznad naseljenog ostrva Mangareva, 400 kilometara udaljenom od Mururoe. Ali: nuklearni testovi su donijeli novac i posao u regiju, pa je lokalno stanovništvo šutilo. Mnogi Polinežani su angažovani kao nekvalifikovani radnici od sredine 1960tih. Oni su na tim poslovima mogli zarađivati i do osam puta više od svojih uobičajenih plaća kao ribari. A za tu dnevnici morali su odlagati radioaktivni otpad, naravno bez odgovarajuće zaštitne odjeće.

Posljedice testova su se već u to vrijeme osjetile širom svijeta: na Tahitiju, kao i u Južnoj Americi, počele su padati radioaktivne kiše. Novozelandsko mlijeko je pokazivalo neobično visoke doze radioaktivnog elementa joda. A luka Adelaide u Australiji već se dugo smatra kontaminiranom (zbog čega je Australija 70tih godina prestala opsluživati francuske brodove). Do danas, natprosječni broj ljudi u Polineziji obolijeva od raka.

Testovi su trajali do 1992. godine, i tada je trebalo biti gotovo sa tim. Svijet je odahnuo. A onda, tačno prije 25 godina došao Jacques Chirac, koji je upravo postao predsjednik Grande Nation. Odmah je najavio: Ne, mi nastavljamo sa testiranjem!

Ali ovog puta svijet nije glavu okretao na drugu stranu. Protesti su bili masovni. Prijašnja taktika „Ono što se događa na drugom kraju svijeta nije nas briga“ više nije djelovala.

Na Tahitiju su izbili nasilni neredi koje su ugušili francuski policajci.

Ali politika, šou biznis, muzičari i sportisti već dugo su se protivili zločinima protiv ljudi i prirode.

1996. godine Chirac se povlači, najavljujući kraj testova. I danas se sumnja na 15 kilograma plutonijuma u laguni kraj Mururoa. Svake godine toga je sve manje. A to nisu dobre vijesti. A to znači da se kroz podzemne pukotine plutonij ispire u more. Čak i za 100.000 godina laguna će i dalje ispuštati radioaktivni plutonij.

Prije deset godina u Francuskoj je usvojen najmanje jedan zakon o naknadi štete. A od više od 1000 zahtjeva za naknadu štete, jedva da je odobreno oko 50.

(express)

prevod: Smail Špago

(NovaSloboda.ba)

Keine Kommentare:

Kommentar veröffentlichen