(tekst koji slijedi objavljen je na
facebooku dana 6. maja 2020. godine, autor prof. Jasmin Drljević)
6. Maja nastupa Jurjevo (Hidrlez,
Đurđevdan) najvažniji datum u starom narodnom kalendaru.
Korijeni ovog prastarog slavljenja
oživljavanja prirode i početka ljeta seže u daleku historiju i
veže se za "zakon zemlje".
U našim krajevima su sve konfesije
obilježavale ovaj dan na svoj način, tako da je ovaj datum vremenom
potpuno inkorporiran u duhovnu tradiciju monoteističkih religija.
Muslimani Balkana su ovaj dan slavili,
između ostalog zbog sjećanja na susret Hazreti Hidra i Iljasa a.s.
Dan uoči Jurjeva, oko ikindije,
muslimanske djevojke su donosile vodu s izvora u koje su potapali
strukove miloduha i u ranu zoru bi se kupale i umivale sa tom vodom.
U Hercegovini su djevojke sakupljale
omahu oko izvora i s njom se umivale, dok je ovaj dan u Mostaru
isključivo vezan za lokalitet Djevojačke česme.
Prema predanjima, česmu su posjećivale
djevojke svakog Jurjeva prije izlaska sunca i vršile ritualno
umivanje. Đugum u koji su djevojke sipale vodu imao je cvijet u
pipku što je bio znak da su djevojke, dok udate žene nisu imale,
tako da bi mladići znali kome mogu da se udvaraju.
Pored ritualnog umivanja, ujedno je
vršeno i lagano "šibanje" djevojaka sa drenovim
grančicama, jer je dren predstavljao simbol zdravlja, da bi se
simbolično pokazala želja da budu zdrave kao dren.
Ovo vrelo je u prošlosti radi svoje
građevine bilo jako zanimljivo. U prirodnu pećinu vodila su umjetno
načinjena vrata, pa je preko praga voda pomalo otjecala. Vrata su
bila dosta malena, otprilike jedan aršin gotovo u četvrt (aršin je
stara turska mjera za dužinu; 1 aršin, otprilike, je između 65 i
75 centimetara). Prenosi se da kad čovjek uđe unutra zagaziće u
vodu do koljena, a naći će se u prostoru gdje se najveći čovjek
može ispraviti. Ima otprilike 12 – 16 kvadratnih metara prostora.
Odozgo je prirodna pećina, a sa strane
je umjetno ozidan zid. Ovaj je prostor prezidan, tu na prezidi imaju
malo manja vrata od prvih, nasuprot njima. Kada na ova vrata uđemo,
doći ćemo opet u jednu prostoriju istu onakvu kao što je prva. U
ovoj prostoriji ima opet prezida i na njoj vrata, a iza vrata opet
onakva jedna prostorija.
Ovakvih prostorija vele da ima sedam,
sa sedmera vrata. Što se god dublje u pećinu ulazi, sve je u svakoj
prostoriji dublja voda, a na svakoj manja vrata, a pričaju da se
kroz sedma vrata ne može nikako proći.
Jedni vele da imaju devetera vrata, i
da je na tim devetim vratima aždaha.
Posebno se vodilo računa da se sabah
na taj dan ne prespava jer bi onoga ko prespe "satrala Đurina
kola" i čitave godine bi bio lijen i nevoljan.
Mnoge djevojke u Hercegovini su na ovaj
dan sadile žaru i prema mjestu okretanja iste vjerovale da će se u
tom pravcu udati.
I ono najvažnije je da su se od
Jurjeva počinjale brojati ljetne "hefte" prema kojima se
narod ravnao u poslovima sjetve i žetve.
Od prve hefte s Jurjeva su počinjale i
dove na tradicionalnim dovištima.
Čitav spektar života, šarenila,
vjere i slavlja prirode i Božijih zakona zapisanih u njoj.
Danas su ostala samo sjećanja a
savremeni čovjek kako se vremenom odrodio od prirode i njenog dodira
zapostavio je i ove hiljadama godina stare zakone zemlje na kojoj
živimo.
Doduše, u posljednje vrijeme i mnogi
vjerski dušebriznici svih konfesija ovaj su datum satanizirali i
obilježili ga ciganskim i paganskim, što je daleko od istine.
Ova sjećanja stavljam na papir da ne
zaboravim predaje koje sam slušavao od naših nena, majki i djedova.
Jasmin Drljević/ facebook 6. maja
2020.
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen