Stara odjeća se, širom Evrope, barem tamo gdje se vrši razdvajanje kućnog otpada, najčešće baca u za to posebno pripremljene kontejnere. A šta se dešava dalje? Onoga ko baci, to posebno i ne interesuje. Riješio se viška iznošene odjeće iz kuće i tačka.
Međutim, samo korak iza bačene odjeće, počinje jedan posao vrijedan milijardi, u bilo kojoj valuti. Bačena stara odjeća kreće na put na kome se od nje „pravi novac“.
Novinari časopisa Stren krenuli su u potragu, želeći da saznaju šta se dešava sa starom odjećom, kakvi su joj putevi. Polazni podatak je bio da se sa starom odjećom samo u Njemačkoj napravi posao vrijedan oko 800 miliona eura. Put stare odjeće ih je odveo u Indiju, koja prema tamo prezentovanim podacima godišnje kupi oko 100 hiljada tona ovakvog otpada, a otpad im stiže iz Njemačke, Belgije, Švajcarske, zatim SAD i Kanade. Indija je jedina zemlja na svijetu koja je krenula u posao sa ovakvom vrstom otpada.
Stara odjeća je postala baza jedne čitave industrije, smještene u gradu Jindals, udaljenom dva sata od New Delhija. Tamo se prerađuje vunica od starih džempera. Ranije su od toga pravili deke, koje su prodavane na tržištu Indije, a danas je ovako ispredena vuna postala izvozni šlager iz Indije.
Kilogram ovakvog otpada se plaća se u nabavci 50 centi, a komadi odjeće koji se još nalaze u dobrom stanju, prosljeđuju se u trgovine polovnom robom, ili prodaju putem Ebaya, u istočnoj Evropi ili Africi. Od jednog dijela otpada prave se krpe za čišćenje, izolacioni materijal, kao i sirovina za toplotnu izolaciju u građevinarstvu, ili auto industriji. A što ni za to nije iskoristivo, završava u pogonima fabrike. Naravno, u fabrici postoji desetak radnika koji svojim iskustvom mogu odmah procijeniti o kakvom se materijalu radi, i koliki je udio vune u tkanini. Njihova dnevnica u fabrici iznosi 3 eura, a ostalih 650 zaposlenih 2 eura?
O ostalim lošim uslovima rada ne treba trošiti riječi. S njihovim dekama snabdijevaju UN u slučajevima prirodnih katastrofa, zemljotresa, poplava, zatim snabdijevaju brojne Armije širom svijeta, kao i bolnice. Dnevna proizvodnja fabrike se kreće oko 5 hiljada deka.
Primjer kako se od ništa može napraviti mnogo. Jedna industrijska grana koje će postojati tako dugo dok postoji otpada u “bogatom” dijelu svijeta. Njeni proizvodi će sigurno nalaziti svoj put do krajnjeg kupca: Recycling deke imaju svoju vrijednost, cijenjene su baš u Indiji, a i u svijetu, pogotovo u određenim situacijama, a obzirom na njihovu cijenu, uvjek će biti onih koji za neku skuplju deku neće imati dovoljno novca.
(izvor:stern)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen