(tekst koji slijedi objavljen je na
portalu NovaSloboda.ba dana 9. aprila 2020. godine, autor teksra je
Emir Krpo)
Košarkaški klub Lokomotiva samo nakon
šest godina od svoga osnivanja već je bila učesnik kvalifikacija
za popunu Druge savezne lige Jugoslavije. Kakva je to bila snažna i
moćna liga, dovoljno govori podatak da je ispred Druge lige bila
samo Prva liga Jugoslavije, a da se samim plasmanom u Drugu ligu,
klub svrstavao među 20.tak ili 25 klubova, s obzirom na veličinu
grada iz koga KK Lokomotiva dolazi, u državi koja je brojala 20
miliona stanovnika.
Još da je bila dvorana, gdje bi bio
kraj mostarskim Lokosima. Jer, ovde u Mostaru i u vrletima
sunčane Herecgovine, oduvijek su se rađali stasiti i kršni momci,
pa je i njihov put do košarkaša bio i brži i lakši.
Prve kvalifikacije Lokomotiva je igrala
1968. godine u Tuzli, druge 1969. u Puli, treće 1970. godine u
Sloveniji, u Trbovlju, četvrte 1971 godine u Tuzli i pete 1972
godine u Splitu.
Te 1970. godine, Lokosi su opet igrali
kvalifikacije za popunu Druge lige Jugoslavije, ali na
kvalifikacijama u Trbovlju, u Sloveniji, nisu uspjeli. Kao pomoć
treneru Dabiću, došao je Tripko Adžić, poznati trener, koji je,
takođe, išao sa ekipom na pripreme u tradicionalno okupljalište
mostarskih košarkaša, u Zaostrog, te je on i vodio ekipu na već
spomenutim, neuspjelim kvalifikacijama u Trbovlju. Po povratku sa
neuspjelih kvalifikacijskih utakmica u Trbovlju, za neuspješan
nastup su označena četiri razloga; Te kvalifikacije u Trbovlju nije
igrao Bruno Soče, koji je već bio napustio Lokomotivu i otišao u
KK Bosna, druga ključna stvar je bila, lom prsta kapitena Slobodana
Bobe Dabića, te je kao treća loša stvar po Lokose apostrofirana
loše suđenje, posebno Ilije Matijevića. Naime, na utakmici protiv
Rudara iz Trbovlja, suđenje je bilo zbilja domaćinsko, Rudar je bio
favorizovan, kao ilustracija koristi isključenje Zvonimira Đonte
Buntić, kome je to bila jedna od utakmica karijere. Buntić, iako po
vokaciji nije bio nikad izraziti strijelac, već do kraja
poluvremena, prije koga je nepravedno bio isključen, dao je
dvadesetak koševa, koji su bili rezultat fantastičnih skokova
Dražena Dalipagić, ali i Đontine „lukavosti”. Lokomotiva je na
poluvremenu imala 20 koševa prednosti, ali je loše suđenje i
uticalo da domaćin, Rudar izbori pobjedu. Kao četvrti razlog se
apostrofira odlazak Željka Budimira u KK Jugoplastika.
Kao moralni pobjednici, iz Trbovlja su
se vratili: Dražen Dalipagić- Prajo, Zvonimir Buntić- Đonta,
Slobodan Dabić- Boba, Saša Dalipagić- Caka, Danilo Pudar- Dane,
Senad Ibrulj- Sena, Teofik Bajgorić- Tofa, Nebojša Vučinić-
Bućko, koji su bili glavni igrači i nosioci igre KK Lokomotive.
Četvrte kvalifikacije 1971. godine u
Tuzli, su bile uspješne. Pripreme za kvalifikacije u Tuzli su
održane u beogradskom Košutnjaku uz nadzor Ranka Žeravice. KK
Partizan, koji je namjeravao uzeti Dražena Dalipagić, odmah po
završetku kvalifikacija, se pobrinuo za sve. U pripremnom periodu,
Lokosi su pobijedili u sve četiri pripremne utakmice, a neki poznati
treneri iz KK Partizan su pomogli u pripremi ekipe, a i bili su u
Tuzli kao savjetnici. Sve zasluge, ipak, pripadaju igračima na čelu
sa Draženom Dalipagićem, te stručnim štabom KK Lokomotiva na čelu
sa dugogodišnjim trenerom Slobodanom Dabićem i Fazlijom Krpom.
Te, 1971. godine, u Drugu ligu su ušli,
KK Lokomotiva i KK Sloboda iz Tuzle, koja je i bila domaćin
kvalifikacija, Dražen Dalipagić nije se sa ekipom vratio u Mostar,
nego su ga odmah odveli u Beograd, da ne bi završio u Splitu, jer je
imao potpisanu pristupnicu i za Jugoplastiku.
Pete i posljednje su bile 1972. godine
u Splitu, odmah nakon ispadanja iz Druge lige Jugoslavije. Za
kvalifikacioni turnir u Splitu 1972. godine, gdje se tražilo mjesto
za Drugu saveznu ligu, „Lokosi“ su se, zaista, dobro pripremili.
Pobijedili su sisačku „Kroacija“, sinjski „Alkar“ i
bijeljinski „Radnik“. Međutim, izgubili su od „Celja“ iz
istoimenog grada i ljubljanske „Ilirije“. Ovi drugi imali su u
svojim redovima jednog prvoligaškog igrača koji je te, iste godine
nastupio u dva kluba. Lokosi su uložili žalbu, ali…
Da je bilo pravde, iste godine vratili
bi se među drugoligaše.
Emir Krpo
(NovaSloboda.ba)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen