Iz stare štampe, Mostar, najljepši i najčistiji grad, 1896. godine

U časopisu „Dom i sviet“, broj 12 iz 1896. godine obavljen je poduži tekst pod naslovom Bosna i Hercegovina – Putopisne crtice, autora dr. A Tresić Pavičića.

Dom i sviet je bio prvi hrvatski ilustrirani list za zabavu, pouku i vijesti o dnevnim događajima, javnom i društvenom životu, umjetnosti i znanosti, trgovini i obrtu, glazbi, kazalištu i modi. Izlazio je dvotjedno (svakog 1. i 15. u mjesecu) u Zagrebu u razdoblju od 1. siječnja 1888. do 1923. g. u nakladi knjižare L. Hartmana (S. Kugli & Deutsch). List je bio dobro grafički opremljen, dobra izbora tekstova i izvrsnih ilustracija.

Ovdje donosimo nekoliko najinteresantnijih odlomaka iz toga putopisa, koji se odnose na grad Mostar. Nažalost, uz tekst u časopisu nije objavljena ni jedna grafika, niti ilustracija.

„Mostar je najčistiji i najljepši grad

Mostar je najčistiji i najljepši grad u čitavoj Bosni i Hercegovini, ako i njegova dolina nije onako zelena i kitna kao travnička. Kuće, džamije i munare gradjene su većinom kamenom, i po tome imadu bar nešto arhitektonične vriednosti. Broji trinaest hiljada stanovnika, polovicom muhamedanaca, a druga pola ima jednaki broj katolika i pravoslavnih. Slegao se u ubavoj dolini oko maloga kitnoga potoka Radoboje, koja zalieva i oplodjuje njegove pitome bašče, a sa dva se krila prostro, s jedne strane po skutovim Podveleža, s druge po obroncih Huma. Na vrhu jednoga krila, visoko na boku Podveleža, bjelasa se pravoslavna crkva, a na vrhu drugoga krila; u prodolju Huma, biskupija. Dolje na ravnici po sredini najviše se iztiču tornjevi bivšega kaštela kod glasovitoga mosta, veliki franjevački samostan s crkvom, nekoliko liepih džamija sa prekrasnim munarami, i dvie tri državne sgrade. Osobito je liepo pogledati na Mostar iz biskupove kuće, a najviše ti uživa oko, blažeći se po zelenih vinogradih, i plodnih baščah oko potoka Radobolje, koja protiče sa dva ili tri traka mostarsku dolinu. Tu ti uspieva svako voće i tako dobro da ga boljega ne možeš poželiti; a osobito sladke kajsije i breskve, te sočne smokve, kruške, jabuke, dinje, karpuze, melanzane, višnje, trešnje, šljive, veoma liepo groždje itd. Voće je u Mostaru veoma jeftino, te dobiješ za tri četiri novčića na čaršiji i po svih zabitnih ulicah toliko, da ni pojesti ne možeš".

Fotografije, Mostar oko 1896.

Priredili: Smail Špago, Tibor Vrančić, Armin Džabirov

(NovaSloboda.ba)