ponedjeljak, 21. kolovoza 2017.

Mostarske bašče








Mostarom možete danima da lutate, prebirući po njegovim sokacima i buđacima, a da vam ne bude dosadno i da se ni za momenat ne umorite. Samo treba pokušati izbjegavati onu nesnosnu jaru, u podne, kad se sunce visoko propne i prži onim svojim ubojitim zracima. Zavirićete i u avlije kroz poluotvorene kapidžike, put će vas donijeti i do ograde iza koje se ukaže bašća. Odmor za oči i dušu! Zelenilo svuda, cvijeće, voće, povrće, grmovi, šiblje i ljekovite trave. Sve na jednom mjestu. Uz ogradu se propele vitice vinove loze, a žutozlatni grozdovi proviruju ispod guste modrine. Trešnja, višnja i kajsija su već ponudile svoje plodove, ostala je još po koja praska, a džanarike su od silnog roda same popadale, pa se skrivaju među listovima srebrenkaste pazije. Uz krajeve bašće mjesto je našla i raštika, tražeći hlada i bježeći od fatalne crvene baje, u narodu poznate kao vezoguza. Prolazeći pored stabala smokava, po karakterističnom oporom i teškom mirisu lišća prepoznaješ koje su vrste. Tu su petrovača, koja u drugom dijelu godine daje dvoljetke, termenjača, crnica i, kraljica ... tenica. Pokušavate ih pogledom brati, onako ukovijale, s kapcom meda, pa se odupirete želji da ih onako žute, sočne i medne odmah okusite ispijajući čarobnu pulpu. Malo dalje proviruju jabuke, još nedozrele, rosne, a pored nje čuči mandarina, savijenih grana zbog mnoštva zelenih loptica.
Šipak, car mostarskih bašća. U proljeće se zeleni, pa crveni, pa ponovo zeleni, crveni.....sve do kasne jeseni kad "posijedi" svojim uvelim žutim lišćem. Uz pečine se uzdiže mostarski vijesnik proljeća, bajam. Spustite pogled, već je sazrio i počeo opadati. Potrudite se, pokupite, pa se vratite u djetinjstvo. Dovoljna su vam dva kamena, a ima ih napretek i užitak je tu.
Preko kamenog duvara presamitila se zova, a crvenkasti bobičasti plodovi nam kažu da će ove godine biti manje zovinog soka. Ispod lovorike, a tik uz šiblje drenjine prepoznajete sivkastozelene listove masline i po koji plod, U mnoštvu krošnji nailazite na krošnje limuna i narandže . Opojan miris njihovog cvijeta dugo vas prati i nakon napuštanja ovog malog raja.
A, tek pogled prema dolje vas neće ostaviti ravnodušnim. Crveni luk, saransak i krompira su već povađeni, tu su bamija, paprika, patlidžani, kavade, majdonos, mrkva...jagoda, u plotu kupina, po kamenjaru prema pečinama kadulja, vrijesak, pčelinja ljubica, kamilica, hren, gavez i samonikla crna murva, koju svake druge godine sijeku, ali ona u inat ponovo raste. Negdje na početku bašće se od vašeg pogleda sakrila i japanka jabuka, koja je slabijeg ovogodišnjeg roda nakon obilatog prošlogodišnjeg. U samoj čoši se sakrila i dunja, žuti plodovi su popadali po travi, valjda zbog dugotrajne suše.
Zamišljate sebe, planirate ručak, večeru, ne treba vam tepa, sve je tu...osim mesa. Ali, kako dolaze nova vremena, priklonimo se i modernoj ishrani (čuuuj modernoj, a mi sve ovo jeli kao djeca), napravimo sataraš, pirjan od tikvica ili patlidžana, kriška zelene kavade da malo kisi...Prijatno vam istraživanje mostarskih bašći. Ja u ovoj jednoj nađoh sve ovo što nabrojah. Ništa izmišljeno, bojim se da sam nešto i preskočila. Ah, da...šljiva i nezaobilazna mirisna mušmula!
Snimak br 1 ...pogled iz Ajšinog dvorišta preko duvara u komšijsku bašću.
Ostale fotografije su s Ajšinog ranča.
Emina Redžić Muftić

Nema komentara:

Objavi komentar