srijeda, 2. kolovoza 2017.

Kroz mostarsku čaršiju kakve više nema – Onešćukova (Đeriz - Priječka čaršija)





U časopisu „MM Revija“, koji je izlazio tokom 1996. i 1997. godine, u nekoliko nastavaka objavljen je tekst Hilmije Šiširaka pod naslovom „Mostar – čaršija kakve više nema“.
Na ovom mjestu ćemo u više nastavaka čitaocima predstaviti njegov originalni tekst, uz pokušaj da svaki segment teksta što tačnije ilustriramo fotografijama iz bogate arhive sa stranice www.cidom.org. Ovaj dio je, ustvari, dodatak materijalu kojega je g. Šiširak uspio skupiti u periodu nakon izlaska teksta „Mostar – čaršija kakve više nema“. Ovaj pisani materijal je samo dio široke lepeze događaja u prošlosti Mostara, koji proističe iz historiografskih i drugih pisanih dokumanata iz arhivske građe. Imajući u vidu vrijednost tih dokumenata, može se konstatovati da je Mostar bio prava riznica interesantne prošlosti sa mnogo događaja koji su opisali njegovu prošlost. Važno je napomenuti – veliki dio u rasvjetljavanju prošlosti Mostara se odnosi na usmena kazivanja starijih Mostaraca
Na samom uglu Onešćukove ulice kod skretanja za Jusovinu, u vrijeme osmanske vlasti nalazio se jedan mali dućan sa ćepenkom u kojem se prodavalo voće i povrće. Danas je na tom mjestu restoran Šadrvan. Tako je uz ovu prethodnu radnju s voćem i povrćem bila i jedna manja aščinica čiji je vlasnik bio neki Avdo zvani Megaš. Inače u vrijeme osmanske vlasti ta ulica se zvala Đariz, što na turskom znači kanal. Naime tuda su prolazili kanali preko kojih su se oborinske vode i rukavci Radobolje slijevali u Neretvu. Veći dio tadašnjih magaza i dućana u Đerizu je imao ćepeneke. U kasnijim godinama veći broj ćepeneka u ulici je bio preadaptiran, pa se u nizu pojavljuju nove djelatnosti kao što je pradavnica stare odjeće, obućarska radnja vlasnika Raljevića, zatim jedna mala kafana i slično. U toj ulici, idući od Starog mosta prema zapadu, s desne strane je bila limarska radnja čiji je vlasnik bio Džudža, zatim malena radnja kao vrsta šnajderaja, a odmah uz džamiju Tabačicu sa zapadne strane bijaše maleni improvizirani objekt s nadstrešnicom u kojem su se prodavali pekarski proizvodi. Idući dalje Đerizom dolazilo se do lijepog restorana Vakufa kojega u svom putopisu opisuje švedski putopisac dr. August Heimer. Ranih 1960-ih preko puta restorana Vakuf, nalazila se kovačka radnja, a u produžetku buffet Šumadija, karakteristična po tome što joj je natpis bio ćiriličnim slovima s dva slova F u nazivu buffet.
Slika 1 – Panorama Priječke čaršije iz 1930-ih
Slika 2 – Priječka čaršija (fotograf Federico Patellani) 1941.
Slika 3 – Priječka čaršija (fotograf Federico Patellani) 1941.
Slika 4 – Priječka čaršija (fotograf Federico Patellani) 1941.
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
(NovaSloboda.ba)

Nema komentara:

Objavi komentar