Njedra u pjesmama starih pjesnika

"..bona Maro..."

Krčma u planini

Nedeljko Bilkić

Ima jedna krcma
u planini
vide joj se svetla
nocu u dolini.

Ko to pali svece
i po krcmi sece
to je lepa Mara
kci starog krcmara.

Pa mi zelja dodje
sto u srcu krijem
bona Maro ja
zbog tebe pijem.

Svaki taj plamicak
stavlja me na muke
harmonika salje
sa planine zvuke.
Meni sine lice
lepe krcmarice
oci kao badem
pa se na put dadem.
Ranjenog hajduka
napojila Jana
a mom srcu Mara
melem rana.

Kad umoran stignem
gore u planinu
novu snagu nadjem
u rumenom vinu.

Mara cila vedra
igraju joj njedra
kad mom stolu dodje
mene umor prodje.
Pa mi oci padnu
na ta njedra bujna
bona Maro
daj jos vina rujna.

ŠERIFA

Aleksa Šantić 1918.

Istom sunce sjeknu.  Kô plava kadifa,

Prostrlo se nebo, a vita i laka,

Niz očevu baštu, po ćilimu maka,

Pjevajući hodi jedina Šerifa.

Na nju zrelo voće smije se sa grana;

Leptiri je prate, prvi zraci miju;

Po petama golim nanule joj biju,

A pod grlom trepte odblesci đerdana...

Gle, zembilju punu krupnih zerdelija

Na ramenu nosi, a sve joj se vija

S glave jašmak crven, kô sabah na visu.

Aman, što je kršna, i sjajna, i vedra!

Što li joj se tresu ona pusta njedra,

Nabrekla kô šipci što još prsli nisu!...

AKO HOĆEŠ...

Aleksa Šantić 1889

Ako hoćeš da o zori

Pjevam tebi pjesme moje,

Oj, ne bježi sa prozora,

Da ja gledam lice tvoje!

Ako hoćeš da ti pjevam

O sunčanom toplom sjaju,

Oj, pogledni okom na me,

Divotanče, mili raju!

Ako hoćeš da ti pjevam

Onu tihu nojcu milu,

Razvij tvoju gustu kosu ­

Mirisavu meku svilu!

Ako hoćeš da ti pjevam

Miris divnog pramaljeća,

Oj, razgrni njedra bijela ­

Da udišem miris cvijeća!

Il' ako ćeš pjesmu moju

O izvoru slasti bujne,

Hodi, hodi na grudi mi,

Da ti ljubim usne rujne!...

Oči moje kletvom bih vas kleo

Safet Kafedžić

Oči moje, kletvom bih vas kleo
što vas šejtan na ruku uzeo,
pa gledaste kroz tarabu staru
šta mi radi kona na bunaru.

Srebren ibrik u ruke uzela
raskopčala suncu njedra bijela,
pa ih hladi vodom iz bunara
srce moje kida iz njedara.

Drhtao sam ko list na jablanu
gledajući konu raskopčanu,
srce vrisnu, pamet se okrenu
skočih mlađan u avliju njenu.

Sad je na me ko na vuka hajka
šta učinih, žalosna mi majka,
kriv sam, rekoh, ja u ovom satu
vješajte me o koninom vratu.

Đela Fato, đela zlato

Osman Đikić

Đela Fato, đela zlato,
đel' draganu svom,
đela legni i prilegni,
na srdašcu mom.

Male lale pozaspale,
i al-katmeri,
miris đula i zumbula,
cio Mostar spi.

Stavi glavu mirisavu,
na njedarca tu,
da te njiham, da ti pjevam,
snenom jagnjetu.

Da milujem i mirišem,
tvoju bujnu vlas,
da te ljubim, da te grlim,
dok ne svane dan.

đela (tur. gel od gelmek doći) - dođi, hodi, priđi!
al-katmer - karanfil
đul (pers.) – ruža