utorak, 29. listopada 2013.

Lude kasne godine

Lude kasne godine

Ljubav u 790 mailova

Šta se sve može desiti u životu, kad se nakon dugo godina ponovo uspostavi kontakt preko interneta. Renata i Roland, šezdesetogodišnjaci iz Njemačke, u osam sedmica izmijenili su 790 mailova. I onda se u nima probudila mladalačka ljubav. Dokaz da za pravu ljubav nikad nije prekasno.
„Halo Renata, sasvim slučajno sam naišao tvoju mail adresu na internetu. Ja sam Roland. Ne znam možeš li me se još sjetiti. Stanovali smo zajedno u đačkom domu u Marienheide, a često smo zajedno u sobi jeli ananas iz konzerve”.
Tim mailom je polovinom marta 2010. godine počela jedna nesvakidašnja životna priča bivših školskih kolega Renate (62) i Rolanda (61). Punih 45 godina nisu se ni čuli ni vidjeli, jedno drugo su potpuno izgubili iz vida. Nakon toga maila, u osam sedmica, međusobno su razmijenili 790 mailova. A onda, slijedile su dvije rastave braka i jedna svadba. Ljubav se rodila iz mailova. Tri i po godina nakon prvog maila, Roland je odveo Renatu pred matičara.

Renata i Roland išli su u istu školu u Wuppertalu u Njemačkoj. Bilo je to prije četrdesetak i koju godinu.
„Meni se ona i tada sviđala, ali nikad nismo bili momak i cura. Sa 14 i 15 godina, bilo je to više, ono tinejdžersko dopadanje i druženje. Nakon završetka škole, svako je otišao svojim putem”. priča Roland
Nakon uspostavljanja kontakta putem maila, Roland je pisao Renati kako se oženio sestrom, jednog njihovog tadašnjeg zajedničkog prijatelja, o njegovom dvadesetpetogodišnjem sinu i devetnaestogodišnjoj kćerki. O njegovom poslu, zbog koga je, od ponedeljka do petka, morao boraviti u Frankfurtu. Sa porodicom je godinama provodio sam vikende.
Renata je njemu pisala da ima malo stariju djecu, jednu tridesetpetogodišnju kćerku i dvadeset petogodišnjeg sina. U braku je bila skoro četrdeset godina. A radila je kao odgojiteljica u jednom vrtiću.
Renata ne može tačno reći šta je nju očaralo iz tih njegovih mailova.
„To je iznenada bila jedna posebna veza. I nije bila ni tajna, jer smo mailove izmjenjivali svakodnevno, po više puta. Otkrili smo zajednička interesovanja, ljubav prema istoj muzici, o putovanjima, da oboje ne volimo buvljake i slično”, priča Renata.
A da li su, pri tom, imali lošu savjest prema bračnim drugovima?

„Ne”, kategorično odbija tu tvrdnju Renata, „vjerovatno zbog toga, što sam ja sa mojim brakom već odavno bila završila. To je bilo više ono, samo kao na papiru, ali to nisam htjela sma sebi priznati”.
Usprkos leptirićima u stomaku, koji su odmah poletjeli, usprkos godinama, pokušavala je ponašati se kao i uvjek.
„Gledala sam redovno emisije ‘Milioner’, ponedeljkom i petkom sa mojim mužem, iako bih u to vrijeme radije sjedila za kompjuterom, i razmjenila još koji mail sa Rolandom”, priznaje.
I kod Rolanda je bivalo slično. Peckanje u stomaku bilo je jače od bilo kakve pomisli na prevaru.
„I moj brak je već odavno bio samo na papiru. Dugo godina bili smo samo vikend bračni drugovi”
„A sa njom”, priča Roland, dok nježno uzima Renatu za ruku, „od prve je bilo ono pravo”.
„Ono što mi je Roland pisao, okretalo je moj život naglavačke” ,dodaje Renata, „meni je bilo 59 godina, a odjednom sam se osjećala kao tinejdžer. Bila sam i luda i zbunjena i sretna, sve istovremeno. I to kao nikad do tada”.
Usprkos povjerenju koje se razvijalo obostrano, kod oboje se javljao osjećaj sumnje.
Renata priča da je noćima ležala satima, bez sna, a kroz glavu su joj prolazile misli:
„Da li je on stvarno iskren prema meni. Da li sam ja jedina, kojoj on ovako piše”.
Oboje su osjećali da tako ne može dugo.
„Morali smo se što prije vidjeti i osjetiti da li je to to”, priča Roland, a Renata dopunjava: „Posebno me je bilo strah toga prvog susreta. Da li će nakon toga biti drugačije? Da li je on drugačiji? Da li on drugačije izgleda nego na slikama koje mi je slao?“.
Dogovorili su se da se susretnu na jednom velikom parkingu pored autoputa. Prije susreta, kod oboje je srce jako lupalo. Nakon četiri sedmice virtualnog svijeta, Renata i Roland su odlučili da se susretnu u realnom svijetu. Izmijenili su telefonske brojeve.
„Telefonom smo prvi put uspjeli da čujemo glas jedno drugom. Bila sam jako uzbuđena“ priča Renata.
„Nakon prvog telefonskog razgovora, postalo nam je jedno jasno, što prije moramo se susresti uživo“, objašnjava Roland.
Kao dva tajna agenta, planirali su prvi susret na jednom velikom parkingu, pored autoputu i prvo viđenje nakon toliko mnogo godina. Nakon virtualnih susreta, konačno su jednog dana, jedno drugom stisli ruku.
„Imala sam strah da će tuda proći neko poznat i prepoznati me. Ali, osjećaj prema Rolandu bio je jači. Ostali smo dva sata, i pričali. Iako je parking, kao i svaki drugi bio sive boje, za nas kao da je bio ružičasto crvene boje”.
„Ja sam mailove od Renate uvijek štampao na papir, kako bih usput mogao čitati šta mi piše o sebi, a onda bih te papire, na polasku kući, petkom, bacao u smeće na jednom parkiralištu u blizini kuće”, priča Roland.
Toga petka, kad su se susreli, to je zaboravio uraditi.
„Kad je moja žena htjela pospremiti otpad iz auta, pred nju su ispali svi ti papiri. Morali smo odmah govoriti o svemu. Odmah sam joj sve priznao”, kaže Roland.
Nakon toga, ponovo se tajno susreo sa Renatom na jednom drugom mjestu.
„Već smo kovali planove za budućnost. Ni jedno od nas više nije htjelo samo sanjati o zajedničkom životu, oboje smo htjeli da se taj naš san ostvari”.
Renata je pronašla jedan stan za nju i za Rolanda.
„Nakon toga sve je išlo vrlo brzo. Sedam dana kasnije rekla sam mužu da ću ga napustiti” priča Renata. „Nisam imala nimalo sumnje da radim ispravnu stvar. Uzela sam par stvari sa sobom, pisaći stol, jedan kauč i naravno, kompjuter”.
Uselila se u zajednički stan s Rolandom.
U međuvremenu, oboje su se već razveli i žive zajedno u jednoj kući. Nakon dugih tura biciklom, sa čašom vina na terasi kuće u kojoj stanuju, često se prisjećaju njihove lude „mail-liebe” avanure.
„Ponekad imamo osjećaj da je sve ovo što smo prošli samo san”, pričaju oboje.
Jedan san sa velikim happyendom. Prošlog petka, tri i po godine nakon prvog maila, vjenčali su se.
„Ovo je kruna naše ljubavi”, tvrde oboje.
Kako funkcioniše pronalaženje starih prijatelja na internetu?
Najjednostavnije je upisati ime na facebook, ili na neku drugu socijalnu mrežu, a ako tako ne funkcioniše, raspitati se kod već poznatih prijatelja sa socijalnih mreža. To uvijek funkcioniše.
A možda i upali.
Kao kod Renate i Rolanda.
Samo je moguće, da će se, nakon ovog teksta, kod mnogih pojačati kontrola primljene i poslate pošte putem interneta!
(izvor:bild)
Priredio: Smail Špago
 
 
NovaSloboda.ba

Nema komentara:

Objavi komentar