Povratak na kraju ljeta
Povratak u Holandiju nakon ljetnjeg
odsustvovanja. Odlazak i dolazak bez emocija, koje su nekad postojale
kad se napustala BiH i kad se ulazilo u Holandiju. Jedan naš
zemljak je jednom izjavio kako je njemu srce puno kad ulazi u
Holandiju, i kako je to sada njegova nova domovina. Drago mi je da je
Evropa postala moja nova domovina i da su mi pored zemalja bivše
Jugoslavije podjednako drage i sve druge zemlje u kojima bar
djelimično provodim svoj život,
pa tako i zemlje Beneluksa, Njemačka,
Francuska, Spanija..... A Holandija mi je kao i Bosna moja kuća,
moj rahatluk...mada bih isto tako mirna srca mogao živjeti
i u Španiji ili Portugalu. Prema tome,
nema više govora o treperenju srca kad
dolazim, isto kao što nema više
ni neke žalosti sto odlazim iz Bosne, jer
sve je sada to tako blizu i na dohvat ruke, da se mogu vratiti kad
hoću. Prošlo je
vrijeme srceparajucih pjesama tipa "Moj
brate u tuđini", ili "Tebi majko
misli lete""....mada je čovjeku
žao kad ostavlja neke drage ljude koji su
teško bolesni, za koje nije siguran da će
ih još ikad vidjeti. Činjenica
je da su naši ljudi razbacani po cijelom
svijetu, da djeca odlaze od roditelja daleko, ali je i činjenica
da su većini dostupne avionske karte i
posjete na duže vrijeme. Mi smo u bivšoj
Jugi i inače vezani za kuću
i mjesto gdje smo se rodili, pa mnogi provedu cijeli život
na istom mjestu. To je ovdje u Holandiji skoro nezamislivo i ljudi
tokom života promijene toliko kuća
i mijesta, a bogami i država, da često
i zaborave gdje su sve živjeli. Eto smo i
mi sticajem (ružnih) okolnosti postali
nekako dio velikoga svijeta, moguće da ce
neko reći dabogdo nismo. Nekima se nakon
preživjelih užasa
prosvijetlilo da stanuju u bogatoj i uređenoj
zemlji, što je možda
neka satisfakcija koja je svakome individualno različito
vrijedna.
(preneseno sa bloga: letholandez.blogger.ba)
potpisujem...
(spagos)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen