Sa kontejnerima kakvi se nalaze po zemljama zapadne i srednje Evrope ljudi se rješavaju svog kućnog otpada. Čisto razdvojeno, u raznobojnim kontejnerima, kantama za smeće, ili plastičnim kesama, smeće biva redovno odvoženo od strane službi koje imaju taj zadatak.
Smeće se odvozi na dobro organizirane deponije smeća, kao što pokazuje slika depinije u blizini Dortmunda u Njemačkoj. Tamo se otpad reciklira od strane stručnjaka, tako što se odvajaju upotrebljivi dijelovi, a ostatak se deponuje, tako da štetni sastojci ni u kom slučaju ne mogu doći do podzemnih voda i opteretiti okolinu.
Međutim, najveća deponija elektrootpada ne nalazi se ni u Njemčkoj ni u Francuskoj. Ona se nalazi u Accri, glavnom gradu Ghane. Ova deponija, koja se nalazi u zapadnom dijelu grada Agbogbloshie od strane Organizacije za zaštitu okoline Blacksmith je proglašena za najprljavije mjesto na svijetu u 2013. godini.
U Agbogbloshie živi oko 40 hiljada stanovnika na površini od oko 1600 hektara. Računa se da se čovjek na ovoj deponiji može zadržati najviše dva sata, bez posljedica po zdravlje. Zbog toga, ali i zbog velikog kriminala, ovo mjesto je proglašeno za Sodomu i Gomoru, ili “Toxic city”.
Na ovoj deponiji rade najčešće još djeca, bez zaštitnih maski i druge zaštite, gdje spaljivajući odvajaju plastiku iz elektro otpada, kako bi izvukli željene sirovine. Na taj način, istovremeno u vazduh i zemljište odlaze teški metali i truju i ljude i prirodu.
Mnoge brodske kompanije svoj otpad odbacuju tamo gdje okolišni i sigurnosni standardi nisu na višem nivou. Na slici je širom svijeta najveće odlagalište neupotrebljivih brodova. Skoro 40 posto ovakvih brodova bude odloženo u zapadnoindijskom gradu Alangu. Ova deponija je ujedno i radno mjesto za skoro 30 hiljada onih najsiromašnijih od siromašnih. Čak je Francuska htjela da ovdje u otpad odbaci svoj najveći nosač aviona. Nakon protesta “Greenpeace” protiv zagađenja azbestom, arsenom, dioksinima i teškim metalima, Vrhovni sud Indije je zabranio tu namjeru.
Juhu Beach, gradska plaža u Mumbaiju, potpuno zatrpana smećem, ne poziva baš na neku romantičnu šetnju. Posebno su metropole na subkontinentu suočene sa problemom odvoza otpada. Trenutno u velikim gradovima Indije živi preko 440 miliona ljudi, djelimično u najužem prostoru.
U pogledu problema sa smećem, iza Indije odmah dolazi Indonezija. Na deponiji Degayu u mjestu Pakalongan, na Javi, volumen deponije je davno premašio maksimalne kapacitete, a uprkost tome količina otpada je iz dana u dan sve veća. Indonezija je nakon Kine, druga po redu zemlja koja najveću količinu plastičnog otpada baca u svjetska mora.
Nakon azijskih zemalja, u velikim problemima u vezi otpada nalazi se i Mexico, kako se vidi na slici u Chimalhuacanu, sjevero istočnom dijelu Mexico Cityja, gdje djeca i odrasli svakodnevno sakupljaju otpad, neki čak i čitav život. Ovaj grad sa devet miliona stanovnika svakodnevno proizvede oko 12 hiljada tona otpada, što je osmina od ukupne količine za državu Mexico.
Najveći problemi sa smećem, na globalnom nivou predstavljaju okeani. Kako se vidi na obali Atlantika, u senegalskom gradu Ngor Dakar, morski valovi svakdnevno plivaju u otpadu čovječanstva, prije svega plastičnih flaša i folije.
Šta se dešava sa plastikom u morima. Vremenom vjetrovi i valovi plastične dijelove pretvaraju u male granulate. Dijelovi na slici potiču sa obala kod Rostocka u Njemačkoj. Ovako male kuglice završavaju u stomacima riba i malih morskih životinja, a onda nakon lova završavaju u lancu trgovina prehrambenih proizvoda, na čijem kraju se nalazi čovjek.
Najveći proizvođač smeća po glavi stanovnika na svijetu su SAD, koje proizvode preko 2 kilograma smeća po danu i glavi stanovnika. Početkom devedesetih godina prošlog vijeka deponija Fresh Kills na Staten Islandu u New Yorku bila je najveća deponija smeća na svijetu. Ona važi kao jedan od najvećih objekata na svijetu, ikada napravjenih od strane čovjeka. Volumen joj se procjenjuje na 115 miliona kubnih metara, a težina na oko 150 miliona tona.
U međuvremenu je deponija preuređena u veliki park, Freshkills Park je oko dva i po puta veći od Central parka. Iz ovog parka još uvjek se odvode emisije gasova, a tek oko 2030. godine bi se zemljište deponije trebalo slegnuti. Područja u blizini obale trebala bi biti proglašena prirodnim rezervatima. Primjer koji daje nadu.
Svi navedeni podaci i fotografije potiču iz “Waste atlasa za 2014. godinu”, iz Svjetske banke ISWA i časopisa Parlament.
(web)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen