Robna kuća metkovićkog Razvitka u Mostara, od otvaranja 1. marta 1970. godine pa sve do rata, bila je jedan od ponosa i prepoznatljivost grada na Neretvi.
U vrijeme kada je direktor bio Miroslav-Miro Prusac, u Robnoj kući bilo je zaposleno 380 radnika. Prema podacima Privredne komore Jugoslavije, Robna kuća Razvitak u Mostaru bila je među pet najboljih u zemlji.
Nekoliko godina pred rat, Robna kuća je proširena. Uz nju je bio i stambeni dio, koji je, usljed ratnih dejstava, srušen do temelja i koji je i dan-danas predmet nedovršenog sudskog epiloga, jer vlasnici stanova nikad nisu dobili materijalnu satisfakciju.
Nekadšanja mostarska ljepotica danas je na klimavim nogama, a svakodnevne slike podsjećaju na bivšu zgradu HEKOM-a, koja se godinama čerupala na očigled svih onih koji su plaćeni i zaduženi za sprječavanje kriminala. Na kraju je HEKOM postao ruglo na ulazu u Mostar.
Sada ta ista situacija prijeti da zadesi Razvitak. “Lovci” na željezo svakodnevno otkidaju dio po dio Robne kuće, ne obazirući se što zbog toga može doći i do nesreće, pa i žrtava, jer zgrada, ako se ovako nastavi s njenim čerupanjem, za kratko vrijeme “poljubiće” zemlju.
Brojni građani prijavljivali su policiji i drugim nadležnim službama da se zaustavi uništavanje Robne kuće, ali se sve, nažalost, na tome i završavalo.
Slike nekadašnje ljepotice u sred grada najbolje govore u kakvom se ona stanju sada nalazi.
Da li će se neko u gradu sjetiti i preduzeti nešto da se prestane uništavanje preostalog dijela Robne kuće, ostaje da se vidi, ali kada je Mostar u pitanju, bilo bi veliko iznenađenje da se tako nešto i dogodi.
(NovaSloboda.ba)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen