Drvo ili kamen? Oboje! Ove fotografije u crvenom pijesku, sa malo drveta i malo trnovitog grmlja djeluju pomalo zbunjujuće. Ekstremne temperature i suša tokom vijekova ostavile su svoje tragove i sve to pretvorile u kamen. A stoljeća, u istoriji najstarije pustinje na svijetu, su kao treptaj oka. Sve to se može vrlo brzo saznati i pročitati u ilustrovanoj knjizi autora „The Namib Desert“. Pri tome se ne može vjerovati vlastitim očima. Ono što izgleda kao apstraktni akvarel u nježno plavim i bež bojama, u stvari je prirodni pejsaž pustinjskih dina iza obala Atlantika, na jugu Namibije, sa kojom se fotograf Jürgen Wettke zbližio.
Geologija, vjetrovi i voda ovdje su formirali raznovrsne pejsaže. Granit, krečnjak pješčane stijene određuju paletu boja. One se kreću u rasponu od crvene boje rđe, preko umbre, smeđe pa sve do žute. Granit se pojavljuje u pješčanoj lila boji, a mineralni oksidi se brinu za plavu nijansu. Bujna zelena se nalazi samo u posljednjem poglavlju o rijeci Erupa. Slijede stjenovite planine, kanjoni, dine, isušena korita rijeka, i naizgled potpuno odsustvo vode u njima. Uprkos tome, mnogi presušeni vodotoci pričaju da su ovuda nekada morale teći rijeke i potoci, stoji u kratkom obrazloženju.
Takođe oskudna vegetacija ukazuje na to da postoje podzemni vodotoci, te da ovdje egzistiraju i padavine. Na kraju knjige nalazi se i veliki broj fotografija u formatu poštanskih maraka, sa kratkim objašnjenjima, koji opet otvaraju više pitanja, nego što daju odgovora. Čitalac bi najradije da sazna nešto više o snazi koja je oblikovala ove pejsaže.
Tako su stvorene slike koje odaju prvenstveno sugestivnu snagu, čitalac uživa u ljepotama ovog od ljudi gotovo napuštenog svijeta. Fotografije se moraju zagledati vrlo precizno, kako bi se na jednoj panorami vido jedan prašnjavi put, i nekoliko sitnih bijelih fleka, koje su u stvari kuće. To sve spada u koncept fotografa. Čovjek ovdje dolazi samo kao sporedna pojava, i treba da se drži podalje od ovog krhkog eko sistema, koji je stvoren bez ičije pomoći, a kroz poznato ponašanje ljudi, veoma lako i brzo bi bio uništen. Takve poruke autor šalje i u svojim prethodnim djelima. Sile prirode stvaraju svakodnevno nove forme, linije, oblike, koje čovjek naziva estetska umjetnost.
Neprolazna umjetnost, snimci trenutaka fotografa, koje buduće čitaoci i poslovni ljudi nazivaju unikatima.
(izvor:sdz)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen