Montag, 5. Dezember 2016

Mostar očima stranih putopisaca: Karin Schiller, Mimar Hajrudin, (2013.)










(fotos: Karin Schiller)



Karin Schiller je bloggerka, koja na svom blogu vrlo rado dijeli svoja iskustva, bilježi trenutke iz svog života, za koje želi da budu vidljivi i drugima. Kao majka četvero odrasle djece zna kako život nije uvijek tako lijep. Ali također zna kako da se okrene ka onim ljepšim stvarima u životu, a to su najčešće hobiji, među koje spadaju motocikl i biciklo, kao i sportovi u prirodi, trčanje, hodanje, plivanje, pa čak i ronilaštvo. Po zanimanju je asistent menadžera u jednoj Cargo avio liniji, što joj omogućava kontakte sa ljudima iz čitavog svijeta. Pri tome naglašava kako nema nikakvih predrasuda što se tiče vjere, ili nacionalnosti, a ljude želi upoznati baš onakvim kakvi su.
Tokom 2013. godine boravila je u Mostaru, i slikom i riječju zabilježila njene utiske, stečene tokom boravka u našem gradu.

Slijedećeg dana smo se morali odjaviti i putovati. Idmo dalje, za Mostar. Želimo vidjeti poznati most. Stari most je izgradio osmanski arhitekta Mimar Hajrudin 1556. godine. Usljed masivne paljbe sa hrvatske strane, 9.novembra 1993. godine, ovo genijalno majstorsko djelo osmanske građevinske umjetnosti je srušeno. Radovi na rekonstrukciji počeli su 1996. i završeni svečanim otvaranjem 23. jula 2004. godine. Most i Stari grad su 15. jula 2005. godine unešeni u svjetsku kulturnu baštinu UNESCO. I tu su ponovo poznati skakači, koji hrabro skaču sa mosta u rijeku.

Nakon četvorosatne vožnje kroz lijepe doline i mjesta došli smo do stanice u Mostaru. Odmah, pošto smo izišli iz autobusa prišao nam je jedan ljubazan čovjek i ponudio nam smještaj u njegovom pansionu, po cijenu od 30 eura. Pošto nismo htjeli ostati duže od jedne noći, nismo unaprijed bili ni rezervisali, i odmah smo krenuli sa njim. Dobili smo jednu lijepo namještenu sobu sa četiri kreveta, sa kupatilom i zasebnim toaletom, jedan čitav sprat samo za nas, i uz to još i balkon.

Mostar njeguje partnerstvo sa mnogo gradova u svijetu, među njima i sa njemačkim Heidelbergom, sa turskim gradovima Izmir i Kayseri. To nismo znali, a odmah smo krenuli u obilazak grada. Ono što nam je prvo upalo u oči, to su još vidljivi tragovi rata. To i ne čudi, jer Mostar je progurao dvije opsade i dva granatiranja kroz to. Nakon što su Srbi otišli, došli su Hrvati i prisilili grad na gladovanje putem blokada. Dodatno su ljudi svakodnevno bili granatirani i protjeravani iz njihovih kuća. Vrhunac opsade je bio rušenje Starog mosta.

Pojedine od ovih ruina su ostale sve do danas, kao upozoravajući svjedoci protiv rata.

Usprkos tragičnih uspomena na rat ostali smo zadivljeni ljepotom Starog grada. Dopadljiva panorama starih građevina je za uživanje. Okolina i rijeka daju jednu posebnu notu gradu. Usisavali smo slike našim očima, kao i kamerama, kako bi nam ostale u kasnijem sjećanju. Onda smo stigli do Starog mosta. To je najživlje mjesto u gradu. Zanatlije i trgovci zauzimaju prolaz, a između njih, u više navrata i djeca Cigana, koji ponekad i bezobrazno mole za sitni novac. Na mostu se turisti guraju kao u nekom golubarniku. Jedna šarena vreva, tamo i ovamo, ljudi iz čitavog svijeta.

Željeli smo više saznati o ovome mjestu. Zbog toga smo se popeli na kulu kod mosta. Tu je izložba fotografija, koje impresivno oslikavaju šta se dešavalo u proteklom ratu. Na izlazu stoji upozoravajući natpis: „Don't forget 93!“
Današnji obilazak grada, kao i svakog prethodnog dana završavamo kupovinom za večeru. Večeras ćemo to obaviti na prekrasnom balkonu, gdje smo uživali uz flašu dobrog vina. Zrak je još vruć, a uz svjetlost svijeće zaklinjemo se na vječnu ljubav i vjernost. Oh, kako je svijet ipak lijep...

Više o putovanju i utiscima, na blogu autorice:



priradio i prevod: Smail Špago

Keine Kommentare:

Kommentar veröffentlichen