(fotos: Karin Schiller)
Karin Schiller je bloggerka, koja na
svom blogu vrlo rado dijeli svoja iskustva, bilježi
trenutke iz svog života, za koje želi
da budu vidljivi i drugima. Kao majka četvero
odrasle djece zna kako život nije uvijek tako lijep. Ali također
zna kako da se okrene ka onim ljepšim stvarima u životu, a to su
najčešće hobiji, među koje spadaju motocikl i biciklo, kao i
sportovi u prirodi, trčanje, hodanje, plivanje, pa čak i
ronilaštvo. Po zanimanju je asistent menadžera u jednoj Cargo avio
liniji, što joj omogućava kontakte sa ljudima iz čitavog svijeta.
Pri tome naglašava kako nema nikakvih predrasuda što se tiče
vjere, ili nacionalnosti, a ljude želi upoznati baš onakvim kakvi
su.
Tokom 2013. godine
boravila je u Mostaru, i slikom i riječju zabilježila njene utiske,
stečene tokom boravka u našem gradu.
Slijedećeg
dana smo se morali odjaviti i putovati. Idmo dalje, za Mostar. Želimo
vidjeti poznati most. Stari most je izgradio osmanski arhitekta Mimar
Hajrudin 1556. godine. Usljed masivne paljbe sa hrvatske strane, 9.novembra 1993. godine, ovo genijalno majstorsko djelo osmanske građevinske
umjetnosti je srušeno. Radovi na rekonstrukciji počeli su 1996. i
završeni svečanim otvaranjem 23. jula 2004. godine. Most i Stari
grad su 15. jula 2005. godine unešeni u svjetsku kulturnu baštinu
UNESCO. I tu su ponovo poznati skakači, koji hrabro skaču
sa mosta u rijeku.
Nakon
četvorosatne vožnje
kroz lijepe doline i mjesta došli smo do stanice
u Mostaru. Odmah, pošto smo izišli iz autobusa prišao nam je jedan
ljubazan čovjek i ponudio nam smještaj u njegovom pansionu, po cijenu od 30 eura.
Pošto nismo htjeli ostati duže od jedne noći, nismo unaprijed bili
ni rezervisali, i odmah smo krenuli sa njim. Dobili smo jednu lijepo
namještenu sobu sa četiri kreveta, sa kupatilom i zasebnim
toaletom, jedan čitav sprat samo za nas, i uz to još i balkon.
Mostar njeguje
partnerstvo sa mnogo gradova u svijetu, među njima i sa njemačkim
Heidelbergom, sa turskim gradovima Izmir i Kayseri. To nismo
znali, a odmah smo krenuli u obilazak grada. Ono što nam je prvo
upalo u oči, to su još vidljivi tragovi rata. To i ne čudi, jer
Mostar je progurao dvije opsade i dva granatiranja kroz to. Nakon što
su Srbi otišli, došli su Hrvati i prisilili grad na gladovanje
putem blokada. Dodatno su ljudi svakodnevno bili granatirani i protjeravani iz
njihovih kuća. Vrhunac opsade je bio rušenje Starog mosta.
Pojedine od ovih ruina su ostale sve do danas, kao upozoravajući
svjedoci protiv rata.
Usprkos tragičnih uspomena na rat ostali smo zadivljeni ljepotom
Starog grada. Dopadljiva panorama starih građevina je za uživanje.
Okolina i rijeka daju jednu posebnu notu gradu. Usisavali smo slike
našim očima, kao i kamerama, kako bi nam ostale u kasnijem sjećanju.
Onda smo stigli do Starog mosta. To je najživlje mjesto u gradu.
Zanatlije i trgovci zauzimaju prolaz, a između njih, u više navrata
i djeca Cigana, koji ponekad i bezobrazno mole za sitni novac.
Na mostu se turisti guraju kao u nekom golubarniku. Jedna šarena
vreva, tamo i ovamo, ljudi iz čitavog svijeta.
Željeli smo više saznati o ovome mjestu. Zbog toga smo se popeli na
kulu kod mosta. Tu je izložba fotografija, koje impresivno
oslikavaju šta se dešavalo u proteklom ratu. Na izlazu stoji
upozoravajući natpis: „Don't forget 93!“
Današnji obilazak grada, kao i svakog prethodnog dana završavamo
kupovinom za večeru. Večeras ćemo to obaviti na prekrasnom balkonu,
gdje smo uživali uz flašu dobrog vina. Zrak je još vruć, a uz
svjetlost svijeće zaklinjemo se na vječnu ljubav i vjernost. Oh,
kako je svijet ipak lijep...
Više o putovanju i utiscima, na blogu autorice:
priradio i prevod: Smail Špago
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen