A padale su nad Mostarom neke modre kiše

(tekst pod naslovom “A padale su nad Mostarom neke modre kiše”, autorice Alenke Nikolić objavljen je na portalu avlija.me)

Posljednjeg dana novembra 2016. Kuća Đure Jakšića, u srcu beogradske Skadarlije, bila je mjesto susretanja Mostara i Beograda.

Mostarci-boemi po uvjerenju i opredjeljenju, bili su izuzetni domaćini i gosti mostarcima, beograđanima, svim zaljubljenicima umjetnosti pisane riječi i muzike.

Na promociji edicije Mostar moj grad o svom gradu s ljubavlju i ponosom govorili su: Ivanka Bulić, prvi sekretar Ambasade Bosne i Hercegovine u Srbiji, Muhamed Ramić, urednik edicije, Pero Zubac, književnik, Vojkan Milenković, novinar i publicista iz Beograda.

Gospođa Bulić se publici i učesnicima obratila kratkim pozdravnim pismom:

Poštovani učesnici, uvažena publiko, dragi gosti, prijatelji Mostara!

Zadovoljstvo mi je da vas pozdravim u lično ime i u ime Ambasade Bosne i Hercegovine u Srbiji.

Veoma sam sretna jer mi se pružila prilika da podijelim s vama radost koju osjećam u vezi večerašnjeg susreta i promocije monografije «Mostar, moj grad»

«Mostar moj grad», nije samo naslov knjige, jer Mostar jeste moj grad, grad u kome sam rođena, grad moje mladosti, grad čije ulice pamte moje korake …grad u koji se uvijek s ljubavlju vraćam.

Izuzetno sam ponosna na sve moje slavne i drage sugrađane koji su ime Mostara ovjekovječili u stihovima, zaustavili vrijeme i događaje na slikarskom platnu, muzici, neponovljivoj arhitekturi.

Večeras ćemo imati priliku da doživimo barem dio tog vrijednog blaga.

Kao dugogodišnji službenik Ministarstva unutarnjih poslova Bosne i Hercegovine, imala sam privilegiju da upoznam različite kulture, zanimljive gradove i ljude, ali sam uvjerena da je upravo grad na Neretvi u kome se vijekovima susreću i prepliću Istok i Zapad, bio temelj, uzrok i povod moje diplomatske karijere. Mostar je bio i ostao grad koji gradi MOSTOVE ka drugima.

Nakon četiri godine rada i života u Beogradu, sa sigurnošću mogu reći da su Mostar i Beograd po mnogo čemu slični. Istorijski, oba veoma slojevita. I Beograd i Mostar su gradovi na granici susretanja, ali i razdvajanja velikih religija i civilizacija. I oba su zahvaljujući tome ili usprkos tome, stvorila svoje specifične kulturološke obrise po kojima ih pamtimo i zbog kojih ih volimo.

Toplo se zahvaljujem gospodinu Markoviću i ostalim zaposlenim u Kući Đure Jakšića  na saradnji i organizaciji ove promocije.

Zahvaljujem se svim učesnicima i njihovim gostima, posebno Uredniku izdavačke kuće Art RABIC iz Sarajeva, gospodinu Goranu Mikuliću, na ovoj ediciji i na ostalim vrijednim knjigama koje čuvaju i promovišu kulturno multietničko i multireligijsko  naslijeđa Bosne i Hercegovine.

Nadam se da ćete uživati i da će vam ovo veče ostati u lijepom sjećanju.

Hvala.

Mladi i talentovani Zanin Berbić veče je oplemenio autentičnom interpretacijom sevdalinki uz zvuke saza.

Na licu glumice Vesne Bujošević puno sjete dok je svom rodnom gradu čitala stihove njegovih slavnih pjesnika.

Kada u oku zaiskri suza jer su priča, sjećanje, stih ili muzika dotakli dušu, onda je svaki trud koji je prethodio pripremi edicije i književne večeri, dobio opravdanje i smisao. Na ovakvim susretima “suza mora biti, jer na to smo navikli ljude”!

Možda su potekle zbog Mostarskih kiša?

NI ONO NEBO NI ONO OBLAČJE NI ONE KROVOVE BLEDUNJAVO SUNCE IZGLADNELOG DEČAKA NAD MOSTAROM NE UMEM ZABORAVITI

P. Zubac

Ili samo i jedino zbog tanane mostarske duše, široke kao u pjesmi “Oj, Mostaru širok li si”

Urednik izdavačke kuće Art RABIC iz Sarajeva, gospodin Goran Mikulić u svijetu izdavaštva je odavno poznat po izuzetnim izdanjima kao što su “Sarajevo moj grad”, “Sevdalinka, alhemija duše”, “Hagada”…

“Mostar moj grad” se pridružio nizu tih vrijednih knjiga. Zbog nesebičnog rada na promociji kulturne baštine Bosne i Hercegovine, kako u Bosni i Hercegovine, regionu, tako i u svijetu, Gorana Mikulića s pravom možemo, (za sada nezvanično), proglasiti kulturnim ambasadorom Bosne i Hercegovine.

Bilo je to veče za pamćenje.

(avlija.me)