Lenjin je ovu igru nazvao "gimnastikom uma", sredstvom za obuku građana Sovjetskog Saveza za klasnu borbu i pokazivanje svijetu njihove intelektualne superiornosti. Više od četiri miliona šahista bilo je registrovano u SSSR-u, u vrijeme kada je održano Svjetsko prvenstvo u šahu u Reykjaviku u ljeto 1972. godine. U SAD ih je tada bilo samo 30.000.
Robert “Bobby” Fisher je pokazao da među njima ima sjajnih igrača. Šahovski velemajstor iz New Yorka, poznat po svojim eskapadama koliko i po svojoj genijalnosti, postao je prvak SAD 1958. sa samo 14 godina. Ali trebalo je uspjeti da razbije sovjetsku nadmoć na šahovskoj tabli? Od 1948. SSSR je nosio krunu u igri kraljeva. A aktuelni svjetski šampion Boris Spasski (35) bio je opasan protivnik.
Nijedno Svjetsko prvenstvo u šahu nije toliko držalo svijet u neizvjesnosti kao ono na kojem su prije 52 godine usred Hladnog rata sjedili predstavnici dvije velike sile jedan naspram drugog. Ali činjenica da su se milioni TV gledalaca iznenada zainteresovali za mozgalicu nije samo zbog duela između sistema. Bobby Fisher je sve osvojio svojim ekscentričnim izgledom: nije se pojavio na prvoj partiji 1. jula. Tek nakon što je američki pokrovitelj povećao novčanu nagradu, ušao je u avion. Poražen je u svojoj prvoj partiji. U drugoj partiji nije učestvovao jer su mu smetali svjetlost i buka.
Treća partija se odigrala u tihoj stražnjoj prostoriji - i bila je prekretnica. Spaski je izgubio. Fisher je preuzeo vodstvo. Na slici je poslednja, 21. partija, odigrana 31. avgusta. Fisher (desno) je u prednosti sa 12,5 prema 8,5. Dan kasnije, 1. septembra, Spaski je telefonom priznao poraz.
Fisher je postao prvi i jedini američki prvak svijeta u šahu. Ovo je bila sramota za Moskvu. Spaskom je trebalo nekoliko uspjeha da se rehabilituje. Fisher je ubrzo uveliko napustio svijet šaha i privlačio pažnju politički upitnim izjavama. Posljednje godine proveo je na Islandu, zemlji njegovog najvećeg uspjeha. Sahranjen je u Reykjaviku 2008.
(welt)
(spagos)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen