Pogled dug godinu dana, knjiga

Na ideju da slikom popratimo Stari most u Mostaru došli smo zajednički, Ajša Šehić Nametak i ja. Naime, nakon što je Ajša napravila uzastopno u par dana nekoliko lijepih fotografija Starog mosta, i to snimljenih s Lučkog mosta, postavila ih je na facebook.

Neposredno prije toga, u časopisu Die Zeit, koji izlazi u Njemačkoj, pratio sam reportažu francuskog slikara Jean Philippe Delhommea, koji je tokom prošle godine, svake sedmice napravio po jedan akvarel s motivima Pariza. Bili su to obični motivi, ništa posebno, ali su suština i dojam slika bili savršeni. Jednostavna slika uz kratku poruku pruzročili su da sam skoro jedva čekao pojavljivanje novog crteža. Trajalo je to godinu dana, a onda sam listajući i sređujući foto arhivu, naišao na čitav niz fotografija Starog mosta, sve snimljene s Lučkog mosta. Prvo mi je na um pala misao kako je to samo jedan malen i kratak pogled u danom trenutku, koji je, u odnosu na dugu istoriju Starog mosta, izuzetno kratak, skoro zanemariv.

Stari most je, naime, izgrađen 1566. godine i ove godine se navršava okrugla godišnjica – 450 godina od njegove izgradnje. Stekao sam dojam da se ovoj godišnjici u Mostaru ne posvećuje baš 2 previše pažnje. Rijetko je u kojem mediju zabilježena. Malo starije generacije su doživjele prethodnu, okruglu 400. godišnjicu, a po zakonima prirode, narednu okruglu petstotu godišnjicu će vjerovatno doživjeti sadašnje mlađe generacije. Svjedokom sam s koliko muke smo, mala ekipa entuzijasta i ja, skupljali fotografije Mostara stare stotinu i više godina, razasute širom globusa, i koliko smo se radovali svakoj još neviđenoj. Stoga mi je prostrujilo kroz glavu da bi bilo vrijedno za buduće generacije, za mlade koje će doživjeti petstotu godišnjicu gradnje mosta, ovjekovječiti ove trenutke i ostaviti ih njima u amanet. Neimar Hajrudin napravi most u Mostaru, kojem dadoše, iz ko zna kojih razloga, ime Stari most. Pretpostavljam da je razlog taj što je dugo bio jedini most preko Neretve, pa kad je izgrađen onaj na Musali (most Franje Josipa) 1882. godine, ljudi onaj prethodni, jedini, počeše zvati imenom Stari. Logično je bilo da je najstariji most dobio ime Stari. A prije toga, kako ga je narod zvao – most ili ćuprija, ostavit ćemo na slobodnu volju za brojne buduće rasprave.

Sve do izgradnje Lučkog mosta, nije bilo ovakvog veličanstvenog pogleda na njega, a baš je takav prikazan na fotografijama Ajše Šehić Nametak. Doduše postoji jedna umjetnička slika austrijskog slikara Huberta Sattlera, koji je boravio u Mostaru 1894. godine i koji napravio sliku Starog mosta, 3 otprilike s mjesta gdje je kasnije izgrađen Lučki most, tako da se može smatrati da je to najstariji pogled na Stari most s te pozicije. Osim toga, u arhivi ne nalazimo niti jedan ovakav pogled u periodu između 1992. i 1994., jer u ratnim godinama nije bilo ni jednog mosta na Neretvi. Tek su nakon završetka rata obnovljeni Lučki i Stari most.

Nastajanju ovih fotografija Starog mosta s Lučkog mosta doprinijela je i činjenica da Ajša stanuje u neposrednoj blizini te da tim putem prolazi skoro svaki dan, tako da je za nju ovaj pogled nešto svakodnevno. Pravih pogleda na Stari most, od kojih je svakako jedan baš ovaj Ajšin pogled, nema puno.

Pogled sa Sjevera, s vrha Potkujundžiluka, s njegove sredine, iz smjera Tabhane, s Tepe ili ispod Koski Mehmed pašine džamije, daje sasvim drugačiji dojam. I to je to. S juga postoji pogled ispod Starog mosta, s ušća Radobolje. Postoji još mali milion pogleda, ali ovo su oni standardni. S razglednica. A na razglednicima je ovaj pogled s Lučkog mosta naješći.

Dogovor je bio kratak i jednostavan. Ajša prelazi preko mosta svojim poslom, u vremenima kad njoj najbolje odgovara, sa sobom u torbi uvjek nosi kameru, i kad joj pogled padne na Stari most, 4 zastane minutu-dvije, napravi nekoliko fotografija i postavi na facebook. Dalje sam ih ja arhivirao svaku pojedinačno i na kraju odlučio ukoričiti u ovo što je pred vama.

Neko bi rekao: ˮTa kakva ti je to ideja?. Pogled s istog mjesta, na Stari most koji stoji tu gdje i jeste. Ne pomjera seˮ. Tako je, ne pomjera se most, ali se pomjera sunce i svjetlost. I ljudi na njemu i ispod njega. Mijenja se okolna priroda, od zimske bez lišća, često obavijene oblacima, maglom, pa i obasjana zimskim suncem, do proljetnog zelenila, koje se na slikama očigledno vidi kako raste i buja iz dana u dan, do ljetne gužve na mostu, i oko mosta. S turistima koji očekuju skok ili onima koji izuju sandale ili papuče i zagaze u hladnu ledenu vodu Neretve kako bi se rashladili. Pa sve do zlatne jeseni i žute boje lišća. Sve su to primjene koje se dešavaju tokom jednoga dana, tokom jednog godišnjeg doba i u toku jedne godine.

Na ovom mjestu bez nekih pravilnih vremenski perioda, zarobili smo te poglede i stavili ih na jedno mjesto, kako bi svjedočili o jednom pogledu, o jednoj ideji, pa makar ona za nekoga izgledala i pomalo luckacta ili otkačena. Međutim, našli su se oni koji će izdržati i izdurati, da ideju provedu u djelo zajednički.

Da fotografije ne bi bile monotone i suhoparne, odlučio sam ih obogatiti pokojim zanimljivim tekstom o Mostaru. Prisjećajući se onih koji su gradili, radili, a najviše onih koji su živjeli oko Starog. Mostar 5 je iznjedrio svoje pjesnike, opjevan je u pjesmama, ispričan pričama svojih ljudi i njihovim svakodnevnim životom i spremnošću da se svaka situacija prevaziđe s izjesnom dozom humora, koji se pod ovim podnebljem i podrazumjeva. Jedno bez drugog ne ide i ne može.

Zbog toga, bujrum, uživajte u jedinstvenom pogledu, koji nije baš svakodnevni. A ne može ni biti svakodnevni, jer je u toku jedne godine napravljeno nekoliko stotina pogleda, od kojih sam izabrao ove koji slijede u nastavku.

Knjiga "Pogled dug godinu dana", autor Smail Špago, fotografije Ajša Šehić Nametak, 2017. godine, nalazi se u pdf formatu u biblioteci cidom.org.

Smail Špago

fotografije: Ajša Šehić Nametak, Stari i Neretva, od 4. januara 2016. do 31. decembra 2016.

link za pdf knjigu, u arhivi cidom.org:

Smail-Špago-Pogled-dug-godinu-dana.pdf (cidom.org)

(spagos)