Zapamćeno, zapisano

 

Stari Konjic, pazar

Iz Hodoljublja Zuke Džumhura

" Čovjek i ne može imati pravu mjeru o svom starenju, ako ne posjeti grad svoje mladosti. "

Evo me u Konjicu u mojoj rodnoj kući sa mojom tetkom Fatmom.

Prica moja tetka Fatma, da joj je jedan seljak donio jaja da kupi i ona da plati, da izruči jaja iz njegove torbe u neki sud, seljak je čučao u jednom ćošku i gledao slike moga oca i moje majke na zidu.

I gledao je dugo sliku moga oca i pita moju tetku Fatmu : "Ko ti je ovo?"

Ona kaže : "To mi je brat:"

A on je pita poslije dugog razmišljanja: "A gdje je on sad?" a ona njemu kaže: "Da si ti živ i zdrav, on je umro davno, ima dvadeset godina"

A onda se on začudio, dobro otvorio oči, pogledao je i rekao:

A nu, tako ti Boga, i sad k`o živ.

(Zuko-Hodoljublja)