Munja – koje je rastoplia cijeli grad

Munja – koje je rastoplia cijeli grad

(tekst koji slijedi objavljen je 2. augusta 2020. u dnevnom listu “Express”, autorica je Marie Schäfers, fotografije i grafika RERF, express, dpa)

„Little Boy“ je eksplodirao nad Hirošimom 6. avgusta 1945. godine.

Talasi pritiska i topline od najmanje 6000 stepeni pretvarali su grad iz sekunde u sekundu u pakao koji gori.

Trezvene činjenice: Bomba je bačena 6. avgusta 1945. na grad Hirošimu sa 350.000 stanovnika, na jugozapadu Japana. Jednim potezom je umrlo preko 60 000 ljudi. Plamen eksplozije ostavio je svoje siluete na zidovima kuća, kao jedini znak da su ikada postojale. Ako se uzmu u obzir i kasniji efekti, u Hirošimi je umrlo oko 166.000 ljudi.

A danas? Nuklerane sile naoruđavaju se i dalje - a istovremeno se opominju na 75. godišnjicu.

Atomskim napadima na Hirošimu i tri dana kasnije na Nagasaki (22.000 ljudi je odmah ubijeno, a oko 80.000 umrlo od posljedica) završio se Drugi svjetski rat.

To je takođe činjenica. Ali ono što se dogodilo prije 75 godina nisu samo velike činjenice svjetske historije, već uznemiruju ljudsku sudbinu. Kao i onu od Eika Taoka (tada 21). Svoju je priču stavila na raspolaganje Centru za kulturu mira u Hirošimi.

6. avgusta 1945, 08:16: Eiko je sjedila u tramvaju kada je „Little Boy“ eksplodirao na visini od oko 600 metara iznad grada. Ime nije moglo biti ciničnije. Ne za Eiku. Ona je držala svog mališana, starog samo godinu dana. "Odjednom se u zraku pojavio čudan miris i čudan zvuk. Sve se smračilo prije nego što sam saznala što se događa, iskočila sam napolje ... Držala sam sina, pogledala ga. Komadići stakla probili su mu glavu. Po cijelom licu bila je krv. Ali pogledao me u lice i nasmješio se. Njegov osmijeh mi gori u sjećanju. " Oboje su bili ozlijeđeni, ali mogli se još spasiti iz epicentra dešavanja. Iako to nije bio pravi spas, jer slijedio je nevidljivi dio napada bombe.

Eiko: „Imala sam puno mlijeka koje je toga dana posisao moj sin. Mislim da je moje dijete isisalo otrov iz mog tijela. Umro je ubrzo nakon toga. Da, mislim da je moje dijete umrlo za mene."

Bezbroj je ovakvih priča o civilima.

Od djece koja su stajala ispred škole i nekoliko sekundi kasnije školskim drugovima donosili mokre ručnike da hlade spaljene ostatke kože. Službenici banaka koji su vidjeli kako im njihove kolege počinju goritti na dohvat ruke, a nekoliko sekundi kasnije stajali potpuno u plamenu.

Od porodica, koje su gubile jednog za drugim člana svoje porodice, od raka u narednim godinama.

Tragično je: sjećanja blijede ...

Na 75. godišnjicu, političari širom svijeta opet će održati dobronamjerne govore.

A onda će "telefonirati lobiju obrambene industrije", kaže Kenichi Mishima, profesor emeritus sa Univerziteta u Osaki. Dok preživjeli u Hiroshimi ostare i umiru, nuklearne sile moderniziraju svoj arsenal. Nuklearna prijetnja se povećava. A onih, koji znaju što taj arsenal može učiniti bivati će sve manje.

Iako broj nuklearnih bojevih glava u cijelom svijetu opada, na početku ove godine ih je bilo još 13.400 (na vrhuncu hladnog rata bilo ih je 70.000).

Međutim, velike nuklearne sile, SAD, Rusija i Kina, modernizuju svoje arsenale i čine ih operativnijim. Prije tri godine dvije trećine članica UN-a potpisale su ugovor o zabrani nuklearnog oružja. Pet stalnih članica Vijeća sigurnosti UN-a, Britanija, Kina, Francuska, Rusija i Sjedinjene Države (koje sve imaju nuklearno oružje) nisu se tome pridružile.

Zbog toga se i Njemačka ne želi pridružiti. A ni Japan. Tamo se čak čuju i glasovi da bi zemlja trebala kupiti nuklearno oružje. Zbog nuklearne prijetnje iz Sjeverne Koreje.

"Možda neću živjeti dovoljno dugo da vidim potpuno ukidanje nuklearnog oružja, ali bilo bi lijepo kada bi se to nekada ipak dogodilo", rekao je Setsuko Thurlow, 88, jedna od preživjelih iz toga vremana. Imala je 13 godina kada je američki bombarder "Enola Gay" bacio bombu iznad njenog grada. Bacio je užas. Ona se, takođe, bori za prestanak nuklearnog oružja, na 75. godišnjicu Hirošime. I to će raditi do svoga zadnjeg dana.

Da li je ovo bilo potrebno?

Istoričari i dalje nisu jedinstveni u tvrdnji. da li je to bilo sprječavanje još goreg, ili je to bio ratni zločin?

Rat u Tihom okeanu mogao je potrajati još mjesecima do konačnog kraja. Sa velikim gubicima i na američkoj strani. Jer, Japanci nisu htjeli odustati, bez obzira na broj žrtava i vojnika i civila.

Ali: Ulazak u rat Sovjetskog Saveza protiv Japana mogao je takođe je donijeti preokret.

Postoji teza, da su SAD želile pokazati Staljinu, kakvim oružjem još raspolažu.

(express)

(prevod: spagos)

Opomena: 6. august 1945.

Prva atomska bomba na svijetu ostavila je malo više od nekoliko ruševina i ugljenisanih krhotina iz japanskog grada Hirošime. Hala za industrijsku proizvodnju sa svojom karakterističnom kupolom jedna je od rijetkih građevina čiji su temelji ostali.

6avgusta 1945. u 8:15 sati američka bombarder B29 Enola Gay bacila je uranijumsku bombu „Little Boy“ sa visine od deset kilometara iznad vojnog cilja. U 8.16 sati ujutro, eksplodirale je 600 metara iznad centra grada eksplozivnom snagom od 13 000 tona TNT-a. Najmanje 70.000 ljudi je trenutno poginulo, a još 70.000 će umrijeti od opekotina i zračenja do kraja stoljeća. Veliki dio njih su bili civili. Tri dana nakon napada na Hirošimu, američke snage koriste svoju drugu atomsku bombu da unište grad Nagasaki.

15 augusta, car Hirohito je objavio je predaju Japana.

Drugi svetski rat je završen. Rane ostaju.

Do danas, Hiroshima i Nagasaki su upozoravajući primjeri razorne moći nuklearnog oružja.

(sdz/20200801)