Ide tako Mujo s prskalicom po selu i prska po cesti, po kućama, po vrtovima, njivama. Ljudima je to bilo čudno pa su pozvali policiju.
Pita njega policajac: 'Jel ba Mujo, što prskaš ti to uokolo?'
Odgovori Mujo: 'Pa prskam sredstvom protiv krokodila.'
'Ali bolan, ovdje nema krokodila!', vikne policajac iznenađeno.
'Pa naravno da nema, kad ja prskam.'
Na to reče policajac: 'Onda ću ja napraviti da to bude obavezno. Da svi moraju prskati, jer ne bi bilo dobro da nam ovdje krokodili dođu i pojedu djecu.'
Nije prošlo dugo, cijelo selo je od Muje kupovalo sredstvo protiv krokodila i prskalo sve uzduž i poprijeko.
Osnovan je i Stožer za krizne situacije koji je davao mjere i upute o provođenju i praćenju prskanja kojih su se svi morali strogo držati pod prijetnjom kazne.
Mujo se od prodaje tog sredstva za prskanje ubrzo jako obogati i postade tajkun, a k tome je još dobio i orden za zaštitu djece.
Čak je i na ulazu u selo osvanula tabla: 'Mujino selo, prijatelj djece'.
Nekome je to sredstvo koje je Mujo smućkao uništilo kukuruz, nekome ubilo kravu, nekome je dijete oboljelo od neke čudne bolesti, ali sve je to naravno bilo puno, puno manje štetno, negoli da krokodili pojedu djecu.
Svaki dan u 14 h Stožer je objavljivao u kojem selu diljem svijeta je koga krokodil pojeo.
I nitko nije smio ništa ni posumnjati, a kamoli pitati i istraživati jer bilo je nepobitno da otkad se u selu temeljito prska, nije viđen niti jedan krokodil..
Čak su Muji i pljeskali u 8 navečer.
Svaka sličnost sa stvarnim događajima i osobama nije slučajna.
To se događa. Sad.
(Edin/facebook)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen