U časopisu „Dom i sviet“, broj 12
iz 1896. godine obavljen je poduži tekst pod naslovom Bosna i
Hercegovina – Putopisne crtice, autora dr. A Tresić Pavičića.
Dom i sviet je bio prvi hrvatski
ilustrirani list za zabavu, pouku i vijesti o dnevnim događajima,
javnom i društvenom životu, umjetnosti i znanosti, trgovini i
obrtu, glazbi, kazalištu i modi. Izlazio je dvotjedno (svakog 1. i
15. u mjesecu) u Zagrebu u razdoblju od 1. siječnja 1888. do 1923.
g. u nakladi knjižare L. Hartmana (S. Kugli & Deutsch). List
je bio dobro grafički opremljen, dobra izbora tekstova i izvrsnih
ilustracija.
Ovdje donosimo nekoliko
najinteresantnijih odlomaka iz toga putopisa, koji se odnose na grad
Mostar. Nažalost, uz tekst u časopisu nije objavljena ni jedna
grafika, ili ilustracija.
Posjeta Starom mostu
"...Iza toga
me povede moj vodja da vidim stari most od kojega grad Mostar nosi
ime. To je najsmjelije i najelegantnije alehitektonično djelo što
ga u Bosni i Hercegovini ima. Jednim samim lukom, koji se diže u
visinu devetnaest metara nad površinu rieke, a širi se dvadeset i
osam m. preko njena korita, vodi s jedne obale na drugu. Taj silni
luk, koji bi morao prama svojoj veličini tromo izgledati, tako je
elegantan i tanak na vrhu, da jedva možeš vjerovat, kako se ne
prelomi pod malo većim teretom, i kako ga malo jači vjetar ne
odpuhne. Svršava se na vrhu širokim sferičnim kutom, tako da ne
naliči pravo ni rimskome ni gotičkom luku. Temelji mu leže na
hrapavih obalah Neretve, koja ih je na sve strane podkopala i
izgrizla, ter izdubla spile, a naslanjaju se uz goru, i zidove
kaštela, koji su bili mostu na jednoj i na drugoj strani, i koji su
još prilično ali samo djelomice sačuvani. Nije istinito, kao što
narod pripovieda, da ovaj most potiče iz rimske dobe, jer niti nosi
na sebi biljege silne rimske gradjevine, niti stila, ni ikakvoga
nadpisa, dočim se na jednom kutu nalazi turski nadpis sa godinom
sagradjenja. Taj nadpis glasi „Kudret Kemeri" to jest, „most
božje moći", a godina je po hedžrinoj eri 974 (1566). Vrlo je
vjerojatno da ga je sagradio
koji dalmatinski arhitekt, jer ih je u ono vrieme u Dalmaciji bilo
izobila valjanih, kao što nam svjedoče spomenici iz one dobe.
Neretva je pod mostom
veoma duboka, pa su djeca sa najveće visine mosta ljeti skakala u
nju, da se kupaju, na užas prolaznika. Da zaprieči nesreće, vlada
je dala ograditi most na vrhu s jedne i s druge strane oštrom
željeznom pregradom, i tako sad ne mogu djeca skakati, od straha da
se ne nabodu na šiljke.
Odmah uz most na desnoj
obali Neretve, nalazi se stara trošna gradjevina, iza kaštela, na
kojoj se vide neka nizka kubeta, već izglodana zubom vremena.
Pripoviedao mi je Šešelj da je tu bila janjičarska kasarna, sa
aharom za konje, i kupeljima, koje su noždne uz takovu sgradu. Na
ulazu mi pokaza neku spravu, pa mi reče da su to falake, kojim su se
mučili neposlušni janjičari i kaurska tvrdoglava raja. Sjetili se
falaka groznih iz Mažuranićeva Smailage, pa ga zamolili da mi
protumači, kako se je ta sprava upotrebljavala. Suhi je kolac
postavljen poprieko na dvie grede, a sa njega visi kaiš. U taj kaiš
se zapletu noge krivca, pak se navije kolac, oko kojega se kaiš
mota, ter stiskava noge kažnjenika, koji visi glavom strmoglavce, a
onda sliede batine i druge muke kao suha slama itd..."
Fotografija: Pierre Petit,
Stari most 1896. godina
Priredili: Smail Špago,
Tibor Vrančić, Armin Džabirov
(NovaSloboda.ba)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen